22. augusta 1992. godine šehidska krv tekla je Karovinama poput nabujale rijeke.
Te krvave subote odbranjen je naš toprak, naša Kalesija i naša jedina Bosna i Hercegovina.

Cilj agresora bio je da osvajanjem ove kote uspostavi svoje linije na potezu Karovine – Lisača – aerodrom Dubrave – Vis, a na drugoj strani liniju Karovine – Hrasno – Dubnica. Time bi Kalesija, ali i okolni gradovi, bili dovedeni u izuzetno težak, gotovo nemoguć položaj za odbranu.

Ipak, hrabri borci Armije Republike Bosne i Hercegovine odlučno su se suprotstavili agresoru i spriječili njegove zle namjere.

Muhamed Mujanović 22. augusta bio je na Karovinama, gdje je vršio dužnost komandira čete. Na tu dužnost imenovan je na samom mjestu događaja, nakon što je dotadašnji komandir čete poginuo. Muhamed je i ranije, na lokalitetu Karovina, bio ranjen u glavu, što dodatno svjedoči o značaju koji je ovo područje imalo za agresora.

„Mi smo bili familijarne čete. Pomenutog 22. augusta stradalo je mnogo ljudi, što smrtno, što ranjeno. Među povrijeđenima i poginulima bilo je oko 30 boraca koji su mi rodbina. Ja i danas imam problema sa tom akcijom. Sjećanja na te ljude… Prolazeći pored njihovih roditelja, stalno sebi postavljam pitanje: ‘Kako ti dođe, a moje dijete ne dođe?’ Nekad i izbjegavam kontakt s tim roditeljima jer nije svejedno da se pomoliš kući, a fale ti ljudi“, dodaje Mujanović, koji s vrlo jakim emocijama govori o Bici na Karovinama.

U odbrani Karovina 27 boraca časne Armije RBiH dalo je ono najvrijednije što su imali – svoje živote…