Posljednjih nekoliko dana, jedna od glavnih tema u BiH i Srbiji su Sergej Trifunović i majica s likom Jovana Divjaka koju je obukao na sarajevskoj premijeri filma “Montevideo, Bog te video”, koja je održana u petak. Ono što je apsurdno jeste da svi domaći mediji poklanjaju veliku pažnju ovom “incidentu”, ali se rijetko gdje može pročitati nešto više o samom filmu. Nije bitno to što skuplja samo pohvale od svoje beogradske premijere. Nije bitno što svi kažu da je režiser Dragan Bjelogrlić odradio majstorski posao, iako mu je ovo debitantski film. Nije bitno ni što je već osvojio niz nagrada. Ipak, prave ljubitelje filma će, nadamo se, više zanimati priča o samom filmu, nego o Sergeju i spornoj majici.

Film “Montevideo, Bog te video” je dio velikog projekta produkcijske kuće Intermedia Network, koji uključuje i knjigu, televizijsku seriju, dokumentarni film, monografiju, izložbu i niz pratećih događaja. Projekat je pokrenut prošle godine, a njegov cilj je bio obilježiti 80 godina od istorijskog uspjeha jugoslovenskog fudbala. Snimljen je prema motivima istoimene knjige Vladimira Stankovića, scenarij je napisao Srđan Dragojević, a glavne uloge su odigrali Miloš Biković, Petar Strugar, Vojin Ćetković, Nikola Đuričko, Milutin Karadžić, Branimir Brstina, Nina Janković i Danina Jeftić.

Film govori o uspjehu jugoslovenske reprezentacije na prvom Svjetskom fudbalskom prvenstvu održanom u Urugvaju 1930. godine, u vrijeme kada se nije živjelo od fudbala, nego za fudbal. Priča počinje u proljeće te godine u Beogradu, a u njenom centru je Tirke, dječak koji, umjesto rada u fabrici, odlučuje svoj život posvetiti fudbalu. Fudbalski savez Jugoslavije u isto vrijeme dobija poziv da učestvuje na prvenstvu planiranom za to ljeto. Selektor novoformirane reprezentacije postaje inžinjer Boško Simonović, čiji izbor javnost dočekuje s podmijehom, ne očekujući nikakav uspjeh u Urugvaju. Dok teku pripreme, niko ni ne sanja da će te godine Jugoslavija doći do polufinala.

Sam Bjelogrlić je za film rekao da je to “priča o ljubavi, zanosima, pravdi i nepravdi, pobjedama i porazima, smiješna i tužna… Jedna od onih kakve svi volimo da gledamo, kad već ne možemo da ih živimo…” Nazvao ga je “istinitom bajkom”, a uspjeh Jugoslavije 1930. godine zaista je bio ostvarenje snova za mlade fudbalere, koji su preko noći postali idoli narodnih masa u Jugoslaviji, koje su se zaljubile u danas “najvažniju sporednu stvar na svijetu”.

Svi se slažu da je ta njegova “bajka” vrhunski ispričana, kao i da je atmosfera prve polovine 20. stoljeća odlično dočarana fotografijom, kostimima i muzikom. O kvalitetu filma govori i činjenica da je ekipa dočekana ovacijama na svim gostovanjima, kao i da ga je do sredine februara u Srbiji pogledalo čak 400.000 ljudi. U toku su pripreme za snimanje nastavka, na kojem će raditi ista ekipa, tako da se od filma mogu očekivati isti kvalitet i uspjeh.