Stvarno nije bitno je li Servantes boravio u starom gradu Ulcinju, ali to zvuči kao dobra,  turistička informacija. Ako i jeste i ako mu je kojim slučajem tamničenje u zidinama grada i pomoglo da napiše Don Kihot, u knjizi se to baš i ne vidi. Nije bitno je li ili nije…

Bitno je da je u pitanju jedan od najstarijih gradova na jadranskog obali koji već dvadeset pet vjekova odolijeva zubu vremenu, i da ga budete li u prilici svakako treba obići.

Ulcinjska džamija je u centru grada, pored samoga mora i podsjeća me na one bosanske džamije iz ranijeg vremena. Mujezinov poziv na akšam klizi glatkom površinom vode i ode do onoga mjesta gdje se spajaju more i nebo. Pored starog grada valjalo bi vidjeti i Veliku plažu (deset kilometara u komadu).

Za Veliku plažu se prije svega može reći da joj je ime sto posto uredno… Stvarno je velika…

Naumpade mi kad Haso kaže Husi: – Zar ovo nije život, sunce, voda, pijesak… A Huso mu ljutito odgovara: – Haj šuti, i ubacuj u tu mješalicu…

Na velikoj plaži ima pijeska ali, prirodno nema mješalice, barem ne dok je sezona i dok se turisti brćkaju u plićaku.

A vala kad ste već tu preporučujemo i Adu Bujanu… Kao i za sve i za Adu je vezana simpatična priča o brodu koji se nasukao na mjestu gdje se rijeka Bojana uliva u more. Godine su ga zatrpale pijeskom i načinile adu, koju sa dvije strane zapljuskuje riječna a sa jedne morska voda.

Pored rijeke je čitav niz ribljih restorana u predivnom ambijentu.

Ako vam je do toga, u blizini se nalazi i jedna od napoznatijih nudističkih plaža.

Na ulcinjskim plažama je dosta pokrivenih žena, u vodi u u hladu i na njih niko ne obraća posebnu pažnju, one imaju i svoju uvalu gdje se kupaju samo i striktno pokrivene žene.

Nakon što obiđete tih par mjesta možete mirne duše reći da ste bili u Ulcinju, a kako je krenulo sve više je BH tablica na ulicama ovoga grada.

Piše: Mehmed Meša Đedović