Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini treba rješavati na nivou cijele zemlje, baš kao i pitanja Bošnjaka, Srba, Roma itd. Hrvati nemaju pravo na svoj jezik, na zapošljavanje i potpuno su diskriminirani u bh. entitetu RS. Međutim, političko i nacionalno vođstvo hrvatskog naroda potencira samo probleme u Federaciji BiH. A u FBiH funkcioneri iz reda hrvatskog naroda su na mnogo više pozicija, te imaju mnogo više uticaja i kontrole nego im to prema brojkama pripada. Primjerice, u jednom relativno malom Lukavcu, ili u Živinicama, Hrvati imaju više funkcija nego u cijeloj RS!!!

Zašto je to tako i zašto hrvatska politika ne potencira probeleme u RS? Da li je riječ o tihoj izdaji Bosne i Hercegovine, kao što se to desilo sa Bosanskom Posavinom 1992. godine, kada je predana na pladnju, skoro bez borbe, upravo odlukom hrvatskih političara iz Zagreba i Gruda? Zašto je priča o trećem entitetu ograničena samo na FBiH? Da li zato što zadiranjem u RS destruktivna hrvatska politika neće dobiti potporu Dodikovog režima u podjeli BiH?

Razvaljivanjem zemlje iznutra lako se postigne konsenzus, po principu: dva loša ubiše Miloša. Narod koji predvode aktualna rukovodstva nije teško uplašiti i njime manipulisati, bez obzira što obični ljudi žele stabilnost, mir i saradnju sa drugima. Zato je narodni odgovor iseljavanje i odlazak iz ove zemlje! A, iz ove zemlje odlaze svi!

Bošnjačka politika je sada na potezu. Ona mora biti za stopu ispred drugih. Mora pokazati put kojim ona želi da ova zemlja ide. Bošnjaci moraju preuzeti odgovornost kao najbrojniji i (trebalo bi bar tako biti) najzainteresiraniji za sudbinu ove zemlje!

Rješenja bosanskohercegovačkog pitanja možda jesu u regionalizaciji i decentralizaciji. Ali ključ ne može biti u podjeli zemlje, a treći entitet vodi upravo u tom pravcu. A zašto su podjele u ovom trenutku važne? Samo zato što se u etnonacionalističkom toru mogu zaštititi, sačuvati i učiniti svecima najmračniji zločinci i kriminalci, a njihove ideologije od fašističkih, intervencijom „države“ i „crkve“ prevesti u humanističke. Upravo, dokaz za to su egzistiranje bh. entiteta RS u najcrnjem svjetlu Karadžićeve ideologije, te nedavna uzbuna koja se digla (u vaskrsloj Herceg-Bosni), nakon hapšenja ratnih oficira HVO-a.

Odgovor Države u ovakvim situacijima mora biti jasan – mora se svima pokazati da postoji država i izvan paušala, visokih plaća, skupih vozila i putovanja. Predugo upravo Država finansira pojedince i procese koji jasno i nedvosmisleno žene srušiti upravo tu Državu (ne radi se o finesama na poboljšanju situacije, već se direktno provode ratne zamisli na uništenju i podjeli BiH). U medicini su zabilježene bolesti koje funkcioniraju na ovakav način, a najsličniji situaciji koja vlada u bh. politici je karcinom. Tijelo hrani ćelije raka, a one galopirajući ubijaju to tijelo.