Dva mladića iz Živinica nakon završenih fakulteta nisu mogli čekati zaposlenje u struci. Da bi zaradili za život okrenuli su se poljoprivredi i uzgoju bobičastog voća.

Aldin Hodžić, nakon što je diplomirao pedagogiju i psihologiju, čekajući zaposlenje okrenuo se proizvodnji i plasmanu kupina. Iako vremenski uslovi nisu baš pogodovali uspješnosti uroda, on je opet zadovoljan.

– Što se tiče samog tržišta uvijek postoji potreba stanovništva i domaćinstva za zdravom i kvalitetnom namirnicom – priča Aldin.

I u jeku pandemije nije želio samo sjediti u kući.

– Želio sam da na svojoj parceli izgradim kvalitetan brend i da pokušam od toga živjeti – dodaje.

Na području istog grada, ali u drugom naselju je i parcela ribizle ekonomiste Darija Grgića. Kapaciteti se iz dana u dan šire, a urod uspijeva plasirati na domaće tržište.

– Mora postojati i ogromna doza ljubavi i želje prema tome, tako da je to ono što motivira i upravlja čovjekom i radom – ističe Dario.

Pronalazak alternative za život dok čeka zaposlenje razlog je zbog kojeg se Grgić opredijelio za uzgoj ribizle. Podrška vladajućih struktura izostaje.

– Život poljoprivrednika je rizičan u kontekstu da se ne možete u potpunosti osloniti na tu vrstu prihoda tim više što su poljoprivrednici oslonjeni isključivo na sebe – navodi Dario.

Primjeri ova dva mladića pokazuju i koliko je važna zastupljenost domaće proizvodnje i plasmana poljoprivrednih proizvoda.

Izvor: federalna.ba/Autor: Dino Durmić)