Dok pratimo situaciju na Bliskom istoku i brojimo koliko je projektila pogodilo američki radarski sistem, uoči sutrašnjih patriotsko-svečanih ceremonija odlučili smo se osvrnuti na jedan zabrinjavajući trend koji je duboko ukorijenjen u našem društvu.

Kako u cijeloj državi tako i u općini Kalesija sve je vidljiviji trend koji zabrinjava: gotovo čitave generacije mladih svoj životni plan svode na jedno, zaposliti se u javnoj ustanovi. Nije problem u samoj želji za stabilnim poslom. Problem nastaje onda kada se život podredi isključivo toj ambiciji, bez obzira na cijenu.

Danas općenito svjedočimo situaciji u kojoj se traže političke veze, učlanjuje u stranke iz interesa, pa čak i daje novac kako bi se “ubacilo” u sistem. Roditelji djecu od malih nogu uvjeravaju da je državna plata jedini spas. Time se mladima šalje poruka da znanje, rad i inicijativa nisu presudni, presudna je veza.
To je opasan narativ.
Privatni sektor nudi više ali traži rad.
Za razliku od ustaljene percepcije, privatni sektor u mnogim oblastima nudi veću zaradu i više prostora za napredak. Moguće je zaraditi znatno više nego u javnoj službi, ali uz jednu ključnu razliku mora se raditi, učiti, razvijati i preuzimati odgovornost.
U javnom sektoru, barem prema uvriježenom mišljenju koje vlada među mladima, posao se često doživljava kao sigurnost bez pretjeranog pritiska. Radno vrijeme je fiksno, tempo sporiji, a rizik minimalan. Takav mentalitet ne gradi snažno društvo.
Posljedice po zajednicu
Kada najbolja ambicija postane “uhljebiti se”, gubimo poduzetnike, inovacije i razvoj. Gubimo ljude spremne da pokrenu biznis, zaposle druge i stvaraju novu vrijednost. Umjesto toga, svi žele dio istog, ograničenog kolača.
Rezultat su prenatrpane ustanove, nezadovoljstvo, sumnje u regularnost konkursa i podjele u društvu. Oni koji nemaju vezu osjećaju se manje vrijednima. Oni koji uspiju, često nose teret sumnje.

Vrijeme za promjenu mentaliteta?
Nije problem željeti sigurnost. Problem je kada sigurnost postane izgovor za izbjegavanje rada i rizika. Privatni sektor traži više truda, ali nudi i veću nagradu, finansijsku i profesionalnu. On gradi karakter, odgovornost i tržišnu vrijednost pojedinca.
Ako mlade učimo da je cilj pronaći vezu umjesto razviti vještinu, dugoročno sami sebi zatvaramo vrata razvoja.
Možda je vrijeme da se prestanemo diviti “sigurnoj stolici” i počnemo cijeniti one koji stvaraju, zapošljavaju i rade. Jer društvo ne napreduje na osnovu administracije, napreduje na osnovu rada, inicijative i hrabrosti.