U Kalesiji će ove godine biti organizovan 11. Sajam ekološki zdrave hrane, tradicionalnih proizvoda i turizma u Kalesiji. Osvrt na svoj prvi Sajam u Kalesiji dala je koordinatorica projekta “Mreža žena u biznisu”Jasmina Salkić koji objavljujemo u cjelosti:

“Tokom svog osmogodišnjeg angažmana na organizaciji i širenju Mreže žena u biznisu na poziciji koordinatorice aktivnosti Mreže organizirala sam veliki broj sajmova, u raznim općinama. Cilj organizacije je bio da se lokalne administracije probude i pruže podršku ženama poduzetnicama nižih prihoda. Afirmacija poduzetništva koje vode žene je misija u zagovaranju ovakvih aktivnosti sa lokalnim administracijama.

Jedan od takvih sajmova je bio i sajam u Kalesiji. Cilj organizacije prvog sajma bio je da se ukaže na armiju žena koje rade marginalno i bez podrške u ovoj općini i šire. Prvi korak koji sam uradila bio je da sam uz pomoć poštovanog kolege Hariza Čanića iz kreditnog ureda MKF MI-BOSPO obišla Kalesiju i odabrala mjesto koje bi bilo najatraktivnije shodno kretanju stanovništva. To je bio prostor ispred divnog objekta BKC-a u centru mjesta. Hariz i ja smo otišli da se upoznamo sa tadašnjim direktorom Mufidom Klinčevićem koji nas je dočekao izuzetno ljubazno, kulturno i sa puno podrške. Obavili smo razgovor sa njim, predstavila sam svoju ideju, te dobila od njega punu podršku i korisne informacije.

Nakon toga, Hariz i ja smo otišli u općinu Kalesija da razgovaramo sa mjerodavnim osobama kojima bi predstavili želju za organizacijom ove aktivnosti. Uputili su nas u pravnu službu i tu smo naišli na pravnicu koja nas je ljubazno dočekala. Već ranije sam pripremila Pismo najmere g-dinu Načelniku te sam ga i predala. Predstavila sam svoju ideju i povod ovoj organizaciji. Pošto u svojim aktima nisu imali predviđenu organizaciju ovakvih aktivnosti nisu mi mogli dati dozvolu na mjestu u centru i ponudili su mi da organiziram sajam u dvorištu škole gdje je do tada sajmove organizirao Mersad Hasanović subotom. Ja sam to odbila i u procesu zagovaranja sam pojasnila ekonomske parametre koji se kose sa tom lokacijom. Da bi se postigao cilj kojemu smo stremili bilo je bitno da što veći broj ljudi posjeti sajam i na taj način podrži poduzetnice, a Kalesija kao općina bude prepoznata kao ona koja podržava potrebe ove kategorije stanovništva, koja još uvijek nije dovoljno snažna da može nastupati komercijalno i nositi se sa svim troškovima. Pojasnila sam da je potrebno da to bude pijačni dan kada je najveća frekvencija stanovništva, te da će ovom sajmu prisustvovati članice Mreže žena u biznisu široko regionalno. Medijsku podršku će finansirati MKF MI-BOSPO kao kreator i implementator projekta, ali i ona koja podržava aktivnosti nakon implementacije istog.

Na Facebook profilu Mreža žena u biznisu čiji sam administrator pokazala sam pravnici fotografije aktivnosti organizacije sajmova u drugim općinama i time pojačala utisak ozbiljnosti moje namjere da Kalesija dobije vrijednost više u godišnjim aktivnostima i bude prepoznata kao općina koja ima sluha za sve kategorije stanovništva. Kroz dužu komunikaciju osmislile smo način da se ovaj sajam održi na traženoj lokaciji a da se ne krše propisi. Pravnica se obavezala da će se potruditi da se akti promijene i olakša dobivanje dozvole za organizaciju sličnih aktivnosti. Proces zagovaranja je ovim dobio punu vrijednost. Zagovaranje ima za cilj donošenje pozitivnih promjena u radu lokalnih administracija a koji će poboljšati uslova i rada života stanovništva. Od pravnice smo dobili i korisne informacije vezano za parkiranje gostujućih učesnica.

Nakon toga smo Hariz i ja otišli kod direktora osnovne škole g-dina Fahrudina sa molbom da nam besplatno ustupi školske klupe na kojima bi učesnice izlagale. On nas je dočekao vrlo ljubazno i susretljivo. Pošto smo dobili obećanje da ćemo dobiti klupe, ostalo je još da događaj prijavim u policiji što sam i uradila. To sam platila iz budžeta koji sam dobila kroz marketin tim MKF MI-BOSPO, a vezano za aktivnosti Mreže. Taj budžet je bio mali, te shodno širini rada Mreže žena u biznisu morala sam krajnje pažljivo njime upravljati.

Ovim aktivnostima i dobivenim zelenim svjetlom od strane općinske administracije napravila sam platformu za dalje korake u organizaciji ovog sajma koji se zvao ‘Globalni dan žena na selu 2015.’ Kalesija. Nakon toga su uslijedile druge organizacijske aktivnosti tipa: medijsku najavu aktivnosti na radio Feralu u Kalesiji, te složenu i obimnu aktivnost animiranja članica Mreže žena u biznisu iz drugih klubova/općina široko regionalno i organizaciju sajma, izlaganja, kao i sve pripremne radnje. Najbolju suradnju iz Kluba Kalesija sam imala sa Jasnom Gojčić, poduzetnicom i članicom Kluba Kalesija. Ona je animirala ostale članice iz kluba Kalesija koji je bio malobrojan.

Taj oktobarski dan je bio izuzetno hladan i kišan, tako da nam je Mufid Klinčević u maniru dobrog domaćina otvorio vrata BKC.a i dočekao sve poduzetnice zajedno sa mnom kao da radi u Mreži. On i ja smo zajedno nosili stolove, stolice i sve što je potrebno. Sajmu se odazvalo 100 poduzetnica iz raznih mjesta. To je bilo impresivno. Ja sam ih zamolila da sajam bude ineraktivan, te da sve žene koje se bave kreativnim radom to rade na licu mjesta. Sve su ispoštovale, te su kerale, plele, heklale, a Enisa Pilavdžić, vrsna umjetnica, članica Kluba Tuzla i moja draga školska drugarica je naslikala divnu sliku taj dan. Neon televizija je cijeli dan snimala sve aktivnosti. Ja sam bila toliko umorna da sam mislila da ću se onesvijestiti, Kroz šalu sam im rekla, ako se to desi neka me samo pospu vodom i ja moram stati na noge i ići dalje. Ovaj dan su mi svi nokti na nogama pocrnili od napora, a poslije su otpali, ali ovaj sajam nikada zaboraviti neću. To je bilo impresivno. Bilo je nevjerovatno sa kakvim entuzijazmom su se sve poduzetnice odazvale, organizirale i došle bez obzira na kišu i hladnoću. Sve što sam u dopisima tražila su disciplinirano ispunile. Na tom sajmu su prvi put učestovale članice UŽ’ Stjepan Polje, i prvi put u javnosti nastupile sa svojom folklornom sekcijom. Imali smo radionicu na temu:’Kodeks ponašanja na sajmovima’ i to je bila prilika da utvrdimo kako se svaki pojedinac treba ponašati na sajmu i poštovati jedni druge bez pritisaka i neugodnosti, te iza sebe ostaviti prostor uredan kako su ga i zatekle. Temu radionice je predložila Almira Jaranović, članica Kluba Lukavac. Imali smo i humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za malog Hamzu Burića iz Olova koji je bio obolio od leukemije. Prikupe smo značajan iznos i ja sam ga uručila. Hamza je hvala dragom Allahu sada dobro, ozdravio je i uspješno osvaja sve školske godine. Skoro mi se javila njegova mama Semira i pokazala mi njegovu fotografiju. Sve je to bilo impresivno.

Sljedeće godine Mersad Hasanović je izrazio želju da zajedno organiziramo sajam, što smo i uradili. Napravili smo dogovor, potpisali Pismo namjere i krenuli u organizaciju. Tokom ove organizacije kroz sve aktivnosti sam provela Jasnu Gojčić, članicu kluba Kalesija i predsjednicu UŽ’Snaga kalesijske žene’, kao osobu koju sam prepoznala da možeubuduže iznijeti sve ove aktivnosti organizacije jer je pokazala nevjerovatnu volju, želju i sposobnmost u svemu pored silnog posla koji obavlja u svom domaćinstvu i poljoprivrednom gazdinstvu. Ovaj drugi, zajednički sajam je bio izvrstan a dan je bio predivan. Ja sam tada obišla sajmove u Tuzli i animirala ljude sa razvijenijim poslovima koji su se rado odazvali. To je bio sajam koji je imao sve elemente sajma kakav treba da bude.

Nakon ovih sajmova, Mersad Hasanović i Jasna Gojčić su nastavili organizirati sajam, te je on od strane članica Mreže žena u biznisu prepoznat kao najbolji i najdraži sajam. Bilo bi dobro da i ostale općine/klubovi Mreže nastave organizirati sajam na način kako to oni rade. Mnogi su se zatvorili i misle samo na svoju korist, te nisu tako široki da pozivaju izlagače široko regionalno kao Jasna i Mersed. Izdvojila bih sajam u Žepču koji organizira Razvojna agencija, te na kome izlažu članice široko regionalno. Od strane članica i ovaj sajam je proglašen kao izuzetno kvalitetan i rado posjećen. Tako možemo pohvaliti i sajam u Tešnju koji već dvije godine za redom ugošćuje članice mreže i ocijenjen je visoko kvalitetnim a domaćini izuzetno gostoprimivim. Nadam se da će se i ostale općine otvoriti i pokazati ovakvu širinu kao sajam u Kalesiji, Žepču i Tešnju, u kontinuitetu. Stisnuta ruka niti daje, niti prima.

Ove godine neć biti u mogućnosti prisustvovati sajmu u Kalesiji jer putujem u Italiju sa svojim MKF Mi-BOSPO-m, ali moje misli i moja duša će biti sa svima vama. Snimite što više kvalitetnih fotografija, pošaljite mi ih u inbox ili viber, a ja ću to, kada se vratim, objediniti i postaviti na mrežni profil.

S poštovanjem,

Vaša, Jasmina Salkić.