Asim Pars, odnosno Asim Paščanović iz Tojšića bivši je košarkaški reprezentativac Turske, a također i nekadašnji košarkaš tuzlanske Slobode. No, o njegovoj karijeri zaista bi se mogli pisati romani, jer je nastupao za Ülkerspor, Tofaş, Fenerbahçe, Efes Pilsen, Türk Telekom… U međuvremenu odigrao je i nekoliko sezona za moskovski Dinamo i Lokomotivu iz Rostova.

No, Pars je prije nekoliko mjeseci postao i neformalni seletor mladim osobama u kalesijskom naselju Tojšići sa kojima je krenuo ne u sport u kojem je više nego odličan, već u radne akcije i uljepšavanje sredine u kojoj živi.

Tako je primjera radi, organizirao akciju postavljanja ulične rasvjete u ovom naselju, nije ga bilo sramota saditi i cvijeće na centralnom šehidskom obilježju, kao i mijenjati zastave koje je vrijeme uništilo. Probudio je „selektor“ kod mladih želju za radnim akcijama i želju za promjenama.

Međutim ovih dana nekadašnji reprezentativac Turske kao selektor neformalne grupe za promjene počeo je da smeta neistomišljenicima, jer je valjda „dirao“ tamo gdje nije smio. Danima je preko svog facebook profila prozivao određene osobe da bacaju smeće u Gribaju, da se treba pijaca dovesti u red, da se sredi centar Tojšića, pokrene omladinsko udruženje, uradi rasvjeta prema Hidanima i naravno da se otvori stomatološka ordinacija i da se poruše stare svlačionice FK Sloga.

Malo je osoba vjerovalo da će do toga doći, ali u dane vikenda bageri su istu porušili i na njenom mjestu je napravljen parking, ali se postavlja pitanje gdje je prije rušenja završio krov.

Pars kako tvrdi neće odustati, tražit će od Vijeća MZ transparentno trošenje sredstava, a za kratak period Tojšiće su obišla mnoga zvučna imena sa kojima ovaj možemo reći i turski državljanin ima kontakte.

Postavlja se pitanje, da li će Pars uspjeti u svojim nakanama ili će ga birokratija i zakoni države u kojoj živi gurnuti u stranu  da bude nijemi posmatrač dešavanja oko njega, ili će probuditi mlade, a i one starije i postati selektor istima u svim mjestima u Kalesiji, kako bi svima bilo bolje?

Piše: Ramo Abidović