Čovjek jednostavno zanijemi od količine bezobrazluka koju vlast svakim danom reprodukuje. Zapitaš se, je li moguće da smo tim istim ljudima koliko juče dali svoj glas, jer u vlast ne bi ušli bez glasova. I jednistveni su samo u jednome, daj samo meni drugi me ne interesuju, drugi neka pocrkaju.

Tako je i sa zapošljavanjem. Nema konkursa ali se na određena radna mjesta primaju kadrovi koji su nekome žene, nekome sestre, tetke, strine, ali je sigurno da nisu na to radno mjesto došli zbog svoje stručnosti.

Ova zemlja je teško bolesna a lijeka nema na vidiku. Pacijentu je kontstatovana dijagnoza ali nije data adekvatna terapija tako da je krajnji cilj sasvim jasan i što prije dođe bit će bolje.

Unutar onoga što se događa na državnom nivou, a ništa dobro se ne događa, po opštinama kao malim kraljevstvima vladari i lokalni šerifi zavode svoje zakone, dovode svoje kadrove i provode vlastitu strahovladu.

Tako nekako je i sa općinom Kalesijom.

Dok je na vlasti bio Rasim Omerović koji je po opštini jahao bezmalo tri mandata, svi su mu se uvlačili u određeni dio tijela. Onog momenta kada je jednu stolicu zamijenio drugom, onom poslaničkom, isti oni kojima je zaposlio žene, i kćeri su ga pljuvali i govorili o njemu sve najgore. O Rasimu i njegovom načelnikovanju bi se mogao načiniti pogolem roman da je on toga vrijedan, stoga je najbolje što prije ga zaboraviti.

Nakon Rasima voljom naroda izabran je novi načelnik Nedžad Džafić. Ovaj novi je izgleda toliko mudar da još niko tu mudrost nije dočekao da čuje.

Ne izlazi iz kabineta ko da mu je neko zapisao. Odabranima povećava plaće jer se pretrgoše radeći, ali jadni i čemerni narod rezultate tog rada nigdje i ni u čemu ne vidi. Općinom vladaju drugi, iz sjene, a Nedžad i dalje mudro šuti.

Mogli bi nabrajati do sutra šta se sve očekivalo od novog načelnika, no jedino šta je on uspješno uradio je preraspodjela radnih mjesta u administraciji opštine.

Još uvijek čekamo da On izađe iz svog kabineta i opravda glas pred onima koji su mu ga dali.

Kalesija uz malo mudrosti vladara zaista može biti opština po ugledu na Gračanicu, ili Tešanj, opštine koje su uspješne i na birou za nezaposlene imaju vrlo malo nezbrinutih kadrova.

Dolina Spreče je prilika, rijeka Spreča je prilika, mali biznis i pomoć pri samozapošljavanju, projekti za uzgoj zdrave hrane i hrane uopće…

Čitav je niz projekata koji se uz pomoć opštine mogu realizovati ali sam poprilično siguran da od toga neće biti ništa. Jer vlast koja nije u stanju riješiti gužve pri dobijanju osnovnih dokumenata, smanjiti proceduru i ubrzati registraciju firmi, iskoristiti kapacitet dijaspore… dakle nečega što je tako očito i tako jednostavno za riješiti, neće se uhvatiti u koštac ni sa problemima koji su malo žilaviji i za koje treba vremena.

Čovjek zanijemi pred bezobrazlukom samouništavajuće politike koja se u ovoj zemlji vodi na svim nivoima.

Dođe na raskršće i u dilemu, dali govoriti i ništa ne promijeniti ili pak ne reagovati ni na šta, odrveniti, odmaći se od svega, pobjeći u planinu, živjeti sa medvjedima jer od njih barem znaš šta možeš očekivati.

Često mi naumpadne knjiga priča Branka Ćopića, Odumiranje Međeda; kontam, Branko je dijete sa sela, taj je odlično znao šta je medvjed a šta međed, i jeste, znao je…

Ohrabruje što u maloj sredini kakva je Kalesija raste mladost koja ne želi da šuti, koja se opire, reaguje, komentariše, buni se…

Od starih je malo vajde, ti su već navikli, odrvenili i njima je dobro kako god da je. Mladist mora da vrišti, da se buni i da smjenjuje.

Istina je da nekima koji su u manjini nikada nije bilo bolje nego što je danas i njima ne odgovara bilo kakva promjena, jer nikad ne znaš šta promjena nosi sa sobom.

Mala trunka svjetla za ovu zemlju su ti mladi ljudi koji još nisu spakovali kofere i otišli, oni su slamka spasa i niko im na tom putu pomoći neće.

Stara mudrost kaže: Boj se ovna, boj se govna kad ćeš živit…

Nišić V.

Ovaj tekst je stav autora i ne odražava stav portala NTV.ba