Na ovogodišnji književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju neobjavljenu pjesmu, šesti po redu, prijavilo se 242 učesnika sa svojim pjesmama.

Tako širok odaziv zadao je selektoru, književniku i kritičaru Asmiru Kujoviću težak zadatak da od brojnih prispjelih pjesničkih radova izabere one najbolje. S obzirom da se ove godine navršavaju 142 godine od rođenja našeg pjesničkog velikana Muse Ćazima Ćatića, odlučeno je da u Zbornik uvrste se 142 pjesme, naročito zbog toga kako bi se dao prostor i pjesničkim stvaraocima za djecu, kao i širem krugu autora koji su obradovali pjesmama nadahnutim likom i djelom našeg slavnog pjesnika.

Odbor za dodjelu nagrade “Musa Ćazim Ćatić” je zbog velike poetičke i tematske raznovrsnosti prispjelih pjesničkih radova, te kako bi pružio podsticaj naj- vrjednijim autorima koji su učestvovali na konkursu, odlučio da ove godine iznimno dodijeli tri druge i tri treće nagrade.

Nagrade su pripale autorima:

Prva nagrada: 1. Fuad Hrustić, Gradačac – Kao imela

Drugu nagradu dijele: 2. Edima Efendić Džinić, Zvornik – OSLUŠNI BABO

2. Amela Avdić Unkić, Gradačac – Lilium bosniacum 2. Asim Bajramović, USA – Dedova duhanjera

Treću nagradu dijele:

3. Marica Ferhatbegović, Živinice – Život je samo soba

3. Mehmed Đedović, Tuzla – Naša sretanja zatvore krug

3. Rabija Halilović, Kotorsko – Mojoj djeci, nekad

U širem izboru za nagradu bila je i Kalesijka Nermina Subašić sa pjesmom Majka, Dženetska Hurija.

Pjesmu sa kojom je Mehmed Đedović osvojio nagradu pročitajte u nastavku teksta…

Naša sretanja zatvore krug

Prvi put smo zajedno plakali Horski, u porodilištu

Dok je babica ispijala Vrelu jutarnju

Vrtić preskočili

Al smo se zajedno poginjali

Pod punim školskim torbama

I prva slova krivili u teku

Širokih i uskih linija

Ko u snu prođu školski strahovi

I vrijeme našeg prvog čuđenja

Dlačicama ispod nosa

Drhtavim rukama i vlažnim usnama

Doticali starije drugarice

Onda nas vjetar raznio

Ko umorno lišće u jesen

Na sve strane

Nalazili što smo tražili

Ili je nas pronašlo

Što na um nije padalo

Pa svoju djecu u porodilištima

Prepoznavali

Srećemo se iskusniji

Sa borama i namještenim osmjesima

Masnicama kojima su nas putevi obilježili

Ruku punih recepata

Po lokalnim Domovima zdravlja

Na džanezama i na sahranama

Onih koji isti jezik zbore

I koji sa svoga puta skrenuli nisu

Uzdišemo i sjećamo se

Naših usnulih drugova

Tako naša sretanja zatvore krug

I odjednom imamo vremena

I nigdje ne žurimo

Niko nas ne čeka

I pažljivije čitamo one zadnje stranice

U novinama pa

Sve češće među postrojenima

Prepoznajemo lica

Neko uzdahne i kaže

Šteta

Okupljamo se samo da mrtve ispratimo

Šapne glas

Malo se šuti, malo moli

I onda svako sebi

Humka ostane kišama i opalom lišću

Ona razumije vjetar

I ono jato ptica na grani

A u porodilištu

Baš tada

Beba zaplače glasno

I krug se zatvori…