On/a sve razumije i sluša, ali ne govori najčešći je opis govora djeteta od strane roditelja.. Kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju predstavlja jedan od gorućih problema današnjice. Sve veći broj djece ima neki vid govorno-jezičkog poremećaja, koji mogu biti uzrokovani različitim faktorima.
Razvoj govora djeteta počinje od prvog plača, dakle od samog rođenja, a najznačajniji period razvoja je do 5.godine i u tom periodu izražen je uticaj različitih faktora, kazala je za portal NEON Televizije Samra Sevdarević bachelor logopedije i audiologije.

Naša sagovornica studirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na odsjeku Logopedija i audiologija. Diplomirala je 2020.godine. O tome šta utiče na razvoj govora kod djece te na šta obratiti pažnju Sevdarević je kazala:

“Na razvoj djetetovog govora utiču individualni faktori i faktori okoline. Ključni faktor su roditelji, koji imaju jednu od glavnih uloga u procesu usvajanja govora, jer je njihov govor zapravo uzor djetetu.
Roditelji pružaju model pravilnog govora, stimulišu razvoj govora kroz interakcije i igru,
podstiču razvoj neverbalne komunikacije. Međutim, činjenica je da osim roditelja kao govornih modela i stimulativne govorne sredine, na razvoj govora djeteta utiče danas jedan od najznačajnijih faktora, a to je
(NE)IZLOŽENOST EKRANSKIM SADRŽAJIMA.
Izloženost ekranima u najranijoj dobi prekomjerno utiče na nervni sistem i razvoj djeteta što može kasnije može dovesti do poremećaja u jezično-govornom razvoju, komunikaciji, ponašanju, učenju, raspoloženju i pažnji.
Praksa logopeda danas je pokazala da je veliki broj djece predškolskog uzrasta izložen višesatnom gledanju medijskih sadržaja, na maternjem ili stranom jeziku, što u ogromnoj mjeri utiče na njihov govor.
Izloženost ekranima umanjuje ili čak u potpunosti spriječava mogućnosti verbalne interakcije i dvosmjerne komunikacije djeteta sa roditeljima, vršnjacima i okruženjem, koje imaju iznimnu važnost za govorno-jezički razvoj djeteta. Nedostatak prilike za verbalnu interakciju i jednosmjerna komunikacija(ekran->dijete) može biti presudna za razvoj vokabulara, gramatike i pragmatike.
Upravo jednosmjerna komunikacija dovodi do razvijenog ili djelimično razvijenog receptivnog govora  (slušanje i razumijevanje), ali narušenog ili potpuno nerazvijenog eksprsivnog govora (glasanje i govorno izražavanje). To zapravo dovodi do stanja „razumije, ali ne govori“.
Prekomjerno korištenje ekrana može dovesti i do smanjene pažnje i koncentracije kod djece. Ovo dalje može otežati njihovu sposobnost slušanja, praćenja instrukcija i sudjelovanja aktivnostima.
Imajući u vidu da su prve tri godine života najosjetljivije za djetetov komunikacijski i kognitivni razvoj Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Američko udruženje pedijatara (AAP) savjetuju da djeca do 3. života ne bi trebala biti izložena ekranima i digitalnim sadržajima jer u toj dobi djeca najbolje uče kroz komunikaciju jedan na jedan s odraslom osobom te otkrivaju kako svojim reakcijama i komunikacijom utječu na okolinu.
Logopedi, edukatori i rehabilitatori savjetuju da se izloženost ekranima zamijeni direktnom interakcijom i komunikaciju djeteta sa roditeljima ivršnjacima, te dlascima u park i prirodu, igrom i čitanjem prilagođenih knjiga i slikovnica.. Na uzrastu od 3. godine, u trajanju od sat vremena dnevno djeci se mogu prezentirati sadržaji koji su prilagođeni njihovom uzrastu i uz adekvatnu komunikaciju tokom gledanja. Ta komunikacija podrazumijeva postavljanje pitanja, analizu sadržaja, komentiranje i donošenje zaključaka. Dakle optimalno korištenje elektronskih sadržaja i odabir kvalitetnog sadržaja, prilagođenog dobi, može imati i pozitivan uticaj na djetetov razvoj.”