Han predstavlja zgradu, odnosno kuću koja služi za svratište, prenoćište putnika, kiridžija i njihovih karavana. U hanovima se i trgovalo. Istu ulogu su imali i karavan saraji s razlikom što su se u hanovima prenoćište, tj. konak plaćali, a u karavan sarajima nisu.

Postojale su tri vrste hanova:

1. hanovi uz puteve, koji su služili za kraći odmor i konak
2. trgovački hanovi, koji su se nalazili po većim trgovačkim centrima i u njima su
   se putnici zadržavali više dana, sedmica i mjeseci, gdje su se ujedno
   podmirivali robom, i
3. sezonski hanovi u koje su ljudi dolazili radi liječenja ili teferiča.

Do sada je utvrđeno 41 han na prostoru općine Kalesija.4
Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i rad profesora Ekrema Sakića u kojem su obrađeni hanovi u Kikačima. Ovog puta donosimo priču o hanu Rašida Avdibašića

Najstariji, tj. prvi han koji je napravljen u Kikačima, je han koji je bio u vlasništvu Rašida Avdibašića. Nažalost godine rođenja i smrti vlasnika ovog hana su za sada nepoznate. Zbog vremenske udaljenosti kao i nepostojanja pisanih izvora, ne može se tačno odrediti kad je ovaj han sagrađen, ali se svakako može dovesti u vezu sa prvim godinama austrougarske vlasti u današnjoj Bosni i Hercegovini, tj. kada ta vlast gradi cestu kroz ovo mjesto, a što će za posljedicu imati i gradnju hanova. Han Rašida Avdibašića se nalazio na lokaciji, tj. raskrsnici u Kikačima, gdje se od glavne ceste odvaja
put za mezarje Kavgara u blizini lokaliteta zvanog Ćevrma. Kada je han prestao sa radom nije poznato, kao ni godina kada je objekat hana porušen, ali se može dovesti u vezu da se to desilo tokom Prvog svjetskog rata. Ratne okolnosti su se negativno odrazile i na poslovanje ovog hana zbog čega je isti i prestao sa radom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, bratić Rašida Avdibašića gradi novi han u neposrednoj blizini prvobitnog hana. Tako se na neki način porodična tradicija poslovanja, početa za
vrijeme austrougarske uprave, nastavlja i za vrijeme Kraljevine SHS, tj. Kraljevine Jugoslavije, pa sve do završetka Drugog svjetskog rata.

(Baština sjeveroistočane Bosne VII/Ekrem Sakić)