Trojica proizvođača mlijeka iz Kalesije i jedan iz Živinica ostala su doslovno preko noći bez otkupa. Bez prethodne najave, bez prelaznog roka i bez rješenja, mljekara im je u subotu, 7. februara, saopćila da prekida saradnju.

Među njima je i Suad Kulanić, poljoprivrednik iz Gornjih Vukovija kod Kalesije, koji sa porodicom živi isključivo od proizvodnje mlijeka i koji se danas, kako kaže, bori samo da mlijeko ne završi u kanalu.

“Pozvali su nas na sastanak u mljekaru ‘Noćko’ u Živinicama i rekli da moraju prekinuti saradnju. Kazali su da ni oni više ne znaju gdje s mlijekom. Već od sutradan nisu dolazili po otkup. Znači – svi smo u kolapsu“, priča Kulanić u razgovoru za Agroklub.

Prodaje po litar i dijeli samo da ne baca

Riječ je o četiri farme koje su u jednom danu ostale bez tržišta. Dvije su iz Gornjih Vukovija, jedna iz Suhe kod Živinica i jedna iz Tojšića. Kulanić ima 27 grla, njegov amidžić oko dvadeset. Do sada su mlijeko redovno predavali, uz važeće ugovore koji su se u praksi pokazali bezvrijednim.

“Nikakvih nagovještaja nije bilo. Samo su rekli da više ne mogu primati mlijeko. Nisu nam ostavili ni mjesec dana da se snađemo. U ugovoru stoji da mi moramo najaviti prekid saradnje, ali oni se toga ne drže. Da ne bi oni propali, bolje je, izgleda, da mi propadnemo”, ogorčen je Kulanić.

U muži je trenutno 14 krava i dnevna proizvodnja je oko 250 litara, a uskoro će biti i veća.Naime, 10 rasplodnih junica treba da se oteli u narednim danima, pa očekuje da će proizvodnja narasti na 300 do 400 litara mlijeka dnevno. A otkupa – nema.

“U dva dana sam imao oko 500 litara mlijeka. Pisao sam po internetu, prodajem po marku, neko da 0,80 KM, još ja moram da odvezem. Prodajem ‘pošto-zašto’, samo da ga ne prospem. Nešto dam džaba narodu, što mogu prodati prodam, što ne mogu – podijelim”, kaže on.

Dio mlijeka, priča nam vozio je i u Srebrenik, ali i to je neisplativo. “Dao sam mlijeko po marku, a potrošio 20 maraka goriva”, dodaje.

Ovo je, kaže, već treći dan kako se snalaze kako znaju i umiju. Kontaktirao je više mljekara i zadruga, tražio barem razgovor, ali odgovora nema. Telefoni šute, a mlijeko se i dalje muze svaki dan.

Troškovi se gomilaju, a prihoda nema

Cijela porodica Kulanić vezana za ovu proizvodnju. Supruga, sin i Suad žive od farme. Drugi posao nemaju.

“Sin je htio registrovati obrt, dva puta je aplicirao za poticaje za mlade – nisu ga primili. Htio je graditi veću štalu, širiti proizvodnju. Završio je školu, zvali su ga u Njemačku, ali on neće. Hoće ovdje da radi. A ja sad nemam kud s mlijekom. Ne znam šta da radim“, govori Kulanić.

Troškovi se gomilaju, a prihoda nema. U zakupu ima 13 hektara državne zemlje, za što godišnje plaća više od 3.000 maraka. Ima i vlastitu zemlju, dodatno uzima u zakup od drugih. Hrana za stoku, struja, veterinarski troškovi – sve ide, dok mlijeko nema kome prodati.

“Ostali smo bez egzistencije”, zaključuje uz težak uzdah, prenosi Agroklub.

ntv.ba/Agroklub