U teškim trenucima čovjek često shvati da nije sam. Nekada pomoć dođe od onih koje poznajemo cijeli život, a nekada od potpunih stranaca. Nekada je to novac, nekada hrana, lijepa riječ, poziv ili jednostavno poruka: „Tu sam ako vam nešto zatreba.“

Upravo takva ljudskost još jednom je pokazana kroz jednu lijepu gestu.

Porodicu Humkić jučer je zadesila velika tragedija. Ujutro im je umro otac a u popodnevnim satima požar zahvatio porodičnu kuću i proizvodni pogon. Mnogo ljudi odazvalo se prije svega da gasi požar a potom i da pomogne da se šteta nadoknadi. Na stanicu Živinički hunjer stigla je poruka koja vraća vjeru u ljude.

“Esselamu alejkum. Nisam nešto trenutno pri parama, ali imam ideju ako bude vama izvodiva. Donirao bi za porodicu Humkić 100 kg meda koje bi dostavio do vas da objavite da je med doniran za porodicu Humkić, te da se jave kupci koji žele kupovinom meda pomoći ovu porodicu, naravno bez ličnih reklama i sl.?” piše u jednostavnoj ali itekako snažnoj poruci. Bez navođenja imena i prezimena što otklanja ikakvu sumnju u dobronamjernost iste.

I upravo tako nastaje ono najvažnije zajedništvo.

Ne možemo uvijek riješiti tuđu nevolju, ali možemo učiniti da je neko lakše podnese. Možemo pružiti ruku. Možemo pokazati da nam je stalo.

A možda je upravo to i najveća vrijednost jedne zajednice, ne koliko ima onih kojima nikada ništa ne treba, nego koliko ima ljudi koji su spremni pomoći kada nekome pomoć najviše treba.

A priča o čovjeku koji je prije nekoliko godina dobio pomoć od Humkića,jučer je prešao 20 kilometara da bi pomogao njima, možda je najbolji dokaz da dobrota zaista pronađe put nazad.