Broj poginulih u katastrofalnom potresu i tsunamiju u Japanu jučer je prešao hiljadu, ali mnogi ljudi još se vode kao nestali. I broj povrijđenih sada se broji u hiljadama.
Japanska je vlada mobilizovala hiljade vojnika i na raspolaganje im dala 300 aviona i 40 brodova kojima tragaju za nestalima, prenosi Večernji list.

Potres i tsunami ispisali su mnoge lične drame i nevjerovatne sudbine. Agencijama su se javljali ljudi iz Japana, a BBC prenosi neke od tih svjedočanstava.

– Imali smo mnogo sreće – kaže Mike Hall, koji živi na jugu najsjevernijega japanskog otoka Hokkaida.

– Moj se stan tresao nekoliko minuta, stvari su padale sa polica na sve strane, ali težih posljedica nije bilo. Ipak, u tim te trenucima zaista obuzme strah od Boga – svjedoči on.

– Nikada dosad nisam posebno obraćao pažnju na potrese, jer su oni u Japanu “kao dobar dan”, ali sada je bilo sasvim drukčije. Svi smo shvatili da nešto ovako grozno još nismo doživjeli – bio je iskren taj stranac.

Ni Japanka Yukiko iz Tokija nikad nije doživjela jači potres.

– Moj je stan na petom spratu. Zgrada se u početku njihala polagano, a onda sve jače. Bilo je zastrašujuće. Sa komšijama koji su iskočili iz zgrade podijelila sam informacije i tješili smo jedni drugi, ali ipak smo drhtali od straha – svjedoči ona i dodaje:

– U većini nebodera stali su liftovi, a i poslije su se svaki čas blokirali.

Ryosuke iz Tokija kaže da je prvi udar bio vrlo dug i da su svi u uredu vrištali. Nakon pola sata mira uslijedio je sljedeći udar.

– Papiri su letjeli sa stolova dok smo mi sa zebnjom slušali kako se zidovi njišu i pomiču amo-tamo. Bilo je jezivo. Ipak, čim se stanje smirilo, ljudi su prionuli nazad poslu – piše on.

– Međutim, sav saobraćaj u gradu stao je i nastao je neopisiv kolaps. Šefovi su savjetovali da ostanemo na poslu – javio je takođe.

Robert Koch još je jedan od stranaca koji su se zatekli u Tokiju.

– Sve što je inače unutra, sada je vani. Moj dragi audiosistem svi CD-i zdrobljeni su i rasuti. Stan mi izgleda kao da je bomba pala u njega. Hvala Bogu da se nije dogodilo u ponoć, kad je moj četverogodišnji sin kod kuće – kaže i dodaje:

– Jezivo je biti u stanu na vrhu nebodera dok ovako trese – priča je tog stanovnika višemilionskog Tokija.

Jeffrey Balanag živi kraj japanskog glavnog grada.

– Nije me uhvatila panika, ali od njihanja zgrade osjećam se kao da imam morsku bolest. Zarobljeni smo u uredima jer liftovi ne rade. Gledamo televiziju i strašne prizore tsunamija. Vozovi su stali, a buknuli su požari na sve strane – zabilježio je Balanag.