Kurban bajram jedan je od najvećih muslimanskih blagdana. Jedna od karakteristika pomenutog blagdana jeste klanje kurbana. S obzirom da se približava obilježavanje Kurban bajrama, Aldin ef.Smajić imam džemata Sarači govorio je o kurbanu na kojoj je između ostalog kazao

“I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj.”

El-Maide, 28.

Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu pripada, Onome koji je Jedini hvale dostojan.

Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.

Svi ljudi potiču od Adema, a Adem je od zemlje stvoren.

Od zemlje stvoreni čovjek, zajedno sa svojom drugom – kada je u njega udahnuta duša – živio je u Džennetu.

Međutim, kada je Allah odlučio da stvara, prvo što je stvorio bilo je  Pero, kojem je bilo naređeno da piše.

Kada je Pero upitalo šta da piše, bi mu rečeno: – Piši sve ono što će se desiti do Dana sudnjeg!

I Pero zapisalo je sve ljudske sudbine, pa tako i Ademovu.

Ademova sudbina bila je da Džennet, zbog svoje greške, morade napustiti i Zemlju nastaniti.

Na Zemlji se sa svojom drugom susreo na Džebelir-Rahmetu – Brdu Milosti, nedaleko od Mekke, koja tada nije bila ni postojala.

I ubrzo će Adem, po naređenju Božijem, kako prenose neke predaje, sagraditi prvu Kabu u Mekki, koja će biti uništena u potopu koji je zadesio Nuhov narod.

I živeći svoj život na Zemlji od koje je stvoren, Ademu i drugi njegovoj rađala su se djeca; uvijek u paru po dvoje, muško i žensko.

I neće proći puno vremena na Zemlji će se prinijeti i kurbani – žrtve koje su se žrtvovale.

Dvojica sinova Ademovih prinijeli su kurbane; stočar ovna a zemljoradnik usjeve.

I vatra se spusti i proguta ovna kojeg je bio prinio Habil, što je bio znak da je njegov kurban kabul kod Boga.

Iz zavisti Kabil ubi Habila i postade jedan od onih koji su izgubljeni.

Njegova žrtva nije bila primljena, jer Allah kurbane prima od onih koji žrtve svoje kurbane u ime Božije.

Onaj Habilov kurban kojeg je vatra progutala, prema Ibn Abbasu, uzdignut je u Džennet i tamo se hranio i čekao svoje vrijeme ponovnog povratka na Zemlju.

A nakon prvog ubistva na Zemlji sinovi Ademovi se podijeliše.

Ubrzo će i Ademova duša vratiti se Gospodaru svome, a samim tim će Mekka zamrijeti i bekanska dolina čekat će vrijeme svog ponovnog rađanja.

Proći će godina mnogo prije nego Ibrahimu bude naređeno da iz Palestine u pustinju dovede i ostavi Hadžeru.

I na tom suhom pustinjskom tlu ubrzo će se ustanoviti obredi hadža, a samim tim i ponovnog uspostavljanja kurbanske žrtve kao sastavnog dijela vjere Ibrahimove.

Ispod nogu malog djeteta poteći će voda koja život znači.

Kraj vrela Zemzema naselit će se plemena i nastat će grad Mekka, a prilikom jedne posjete Mekki Ibrahimu će biti naređeno da svog sina Ismaila kurbani.

Tada će, kada se Ibrahim naredbi odazove, kako navodi Ibn Abbas, biti spušten onaj kurban Habilov, koji je uzdignut i koji je u Džennetu čekao da bude iskupljenje za Ismaila.

Oko Zemzema će se stalno nova plemena nastanjivati i Ibrahimu će biti naređeno da obnovi Božiji Hram i da ljude pozove na hadž.

Mekka, sa Kabom kao središtem, postaje centar i mjesto kojeg su Ismailovi potomci hodočastili.

Vremenom će Mekka postati mjesto trgovine i stanovnici Mekke će, radi trgovine, putovati u razna mjesta, a na tim putovanjima susretat će narode razne.

Na jednom takvom putovanju starješina Mekke, koji je u to vrijeme bio Amr ibn Luhajj, vidio je narode koji se klanjaju kipovima.

Njemu se svidjela ideja da se klanja „vidljivom Bogu“, pa je iz Šama, sa putovanja, donio kipa Hubela kojem se vrlo brzo cijela Mekka počela klanjati i kojem su žrtve – kurbane počeli prinositi.

Ismailovi potomci su izgubili vjeru Ibrahimovu i živjeli su širku sve dok nije poslat jedan od njih, da ih očisti i mudrosti poduči, da oživi vjeru Ibrahimovu i da je očisti od svih primjesa širka.

Jedan od njih, sin Abdullahov i Aminin, za 23 godine svog poslanstva beduine neuke je mudrosti podučio, vjeri u Jednog Jedinog Boga, Koji je Jedini dostojan da se u ime Njegovo kurbanska žrtva žrtvuje.

Jedan od njih, Muhammed, a.s., potomcima Ismailovim i svima onima koji će doći poslije njega, pojasnio je smisao i svrhu žrtve kurbanske.

Nije cilj meso kurbansko, jer do Allaha neće stići ni meso ni krv, nego iskrena djela naša.

Cilj žrtve kurbanske je približavanje Stvoritelju.

To je uslov ispravnosti kurbanske žrtve i zbog toga je obavezno prilikom klanja kurbana spomenuti ime Božije da bi prinošenje žrtve bio kabul kod Boga i da bi se razlikovali od onih koji su kurbane prinosili kipovima.

Prvi kurban kojeg je vatra progutala i koji je bio iskupljenje za Ismaila bio je od vrste stoke, jer je Habil bio stočar.

I žrtva kurbanska, da bi bila ispravna, mora biti od vrste stoke, jer je takav bio i Habilov kurban.

A stoka: ovca, bravče, deva ili kamila, krava..moraju dostignuti odgovarajući starosnu dob da bi mogli zadovoljiti uslove ispravnosti koji su propisani u vezi s kurbanom.

Ta starosna dob za kravu iznosi dvije godine i da je ušla u treću.

Bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, a kamila da je napunila pet i ušla u šestu godinu.

I žrtva kurbanska da bi bila ispravna ne smije biti s mahanama, s bilo kakvim tjelesnim nedostacima.

Slijepa ili ćorava životinja koji vidi samo na jedno oko, kao i ona koja je rođena bez ušiju ili jednog uha, ne može biti kurban.

Četvero ne zadovoljava da bude kurban:

– jednooka ili ćorava životinja, čija je ćoravost jasna;

– bolesna, čija je bolest jasna;

– hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna;

-zakržljala, u čijim kostima nema moždine.

U danima hadža sinovi Ademovi prinose svoje žrtve kurbanske s nadom da će im one biti primljene poput Habilovog kurbanal, i da će kurbanske žrtve sinovima Ademovim biti iskup na Danu sudnjem, kao što je Habilov kurban bio iskup za Ismaila.

A da bi kurban bio kabul kod Boga, poput Habilovog, on mora ispunjavati sve navedene uslove.

I zato bi, sinovi Ademovi, kada budu pribavljali svoje kurbane koje će žrtvovati, trebali obratiti pažnju na sve navedene uslove kako bi kurban sličio na onaj Habilov kojeg je vatra progutala – što je bio znak da je kabul kod Boga.

Allaha molimo za oprost naših grijeha, za kabul naših dobrih djela, milost Njegovu na Danu sudnjem! Amin, ja Rabbel-alemin!