Još jedna kolumna, kritika, o šugavom društvu koja neće odjeknuti kao ni mnoge druge niti će je pročitati oni koji bi možda trebali, ali meni je bitno da na nju stavljam i dušu i srce, i misli, i sve što me ljuti i boli…

Potaknut nedavnim prljavim i provokatorski potezima čelnih ljudi moje države, napamet su mi pala brojna pitanja. Mučna i konfuzna pitanja, a opet, čudno je što mi niko nije znao odgovoriti. Pitam se, eto tako, zašto u Bosni svi sve mogu? Zašto u Bosni se mogu ljudi probijati kroz redove u bolnici jer im to prezime dozvoljava? Zašto tako u Bosni mogu i dalje da šetaju psi lutalice kao da nismo već davno ustanovili da to nije dobro i da to treba riješiti? Zašto u Bosni i Hercegovini neki ljudi mogu da nam bacaju prašinu u oči, da nam se smiju u lice dok im mi dajemo platu, malo bijelog hljeba, sve beneficije i skupa kola? Zašto ubice mogu šetati slobodno jer se tužilaštvu nije dalo tog dana ih optužiti i poslati ih na zasluženu robiju? Zašto se mogu otpuštati ljudi sa radnog mjesta jer su muslimani i obavljaju svoje vjerske dužnosti? Nije ovo stvar religije i nisam pristrasan. Ovo je stvar podjele. Etničke, moralne, nacionalne, socijalne i kakve više ne? Zašto u Bosni ljudi mogu štrajkovati glađu, a taj štrajk su ionako počeli gladni, izmučeni, izmrcvareni, napojeni nepravdom i ljutnjom pa bi zubima rastrgali kožne fotelje u kojima su pustili korijene onima kojima je dobro, koji su siti i koji se samo smješkaju kao da je sve potaman, pa tako zadovoljni odlaze u vrh Evrope da apliciraju, da nas oni gore prime ili su jednostavno tako samo pokazali svoju duhovitost, da nam pokažu da nije sve tako sivo. Zašto u Bosni sve može proći ako si nečiji sin, rođak ili zet? Zašto kod nas popis stanovništva koje se rasipa k'o ludo, traje već tri godine? Imam još brdo sličnih pitanja, ali potrajalo bi da ih sve ispišem.

Ali znam ja ko ove odgovore zna, pa ću njih pitati. Zašto Bakire, bosanski sine? Zašto Dodiče, velike čovječe? Nije ti trebalo ovo za Karadžića jer ne možeš dublje potonuti u očima razumnog svijeta. Zašto Radončiću, prodana dušo, koji se smiješ kad izlaziš iz pritvora? Ja bih svoje lice oborio i bilo bi me stid. Zašto Čoviću? Zašto ti damo, premijerko entiteta, ili šta si već, jer imena ti se ne sjećam – zašto i kako si prošla nekažnjeno kad je procurio onaj audio snimak kad učestvuješ u aferi kupovanja glasova? Kako prođe nekažnjeno, neopomenuto, svega ti? Reci mi da znam, ako se i ja nađem u sličnoj situaciji.

I za kraj, želio bih da odbranim čovjeka kojeg toliko napadate, čika Baketa, koji je obećao stotinu hiljada radnih mjesta. Ljubomorne duše će reći da nije ispunio obećanje, ali varate se… Samo prošle godine poslao je oko šezdeset hiljada ljudi u bijeli svijet i zaposlio ih, doduše na indirektan način, ali nije to mala stvar. Hvala njemu i hvala mnogima što se tako lijepo igraju u igrici ”Ja mogu sve“.