Rezolucija o Genocidu u Srebrenici 2. maja bi u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda trebala zaokružiti priču o najstrašnijem zločinu na evropskom kontinentu od Drugog svjetskog rata, ukoliko bude usvojena glasanjem zemalja članica UN-a. A. Rezolucija, kojom bi se 11. juli proglasio za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, te kao takav pronašao mjesto u kalendaru UN-a, ne samo da će učvrstiti već dokazane činjenice iz rata u Bosni i Hercegovini, nego i kontinuirano podsjećati na njih.
Rezolucijom se osuđuje i negiranje genocida te veličanje ratnih zločinaca, dok se države članice UN-a potiče na čuvanje sudski utvrđenih činjenica kroz obrazovne sisteme, radi sprječavanja revizionizma i ponavljanja genocida.
Hasan Hasanović iz mjesta Likari, kao dvadesetdvogdišnjak, preživio je genocid u Srebrenici. U koloni Marša smrti krenuo je sa braćom Hajrom i Hasibom. Svojoj majci prilikom polaska obećao je da će na slobodnu teritoriju preći bar dvojica od trojice njenih sinova. Međutim, brat Hajro ubijen je odmah u blizini Buljima. Nakon vijesti da je ubijen Hasan se vratio da potraži brata. Našao ga je mrtva kako leži nepomično sa tri prostrijelne rane. Prekrio ga je granjem i nastavio put dalje sa bratom Hasibom .Međutim, nadomak slobodne teritorije u jeku jakog granatiranja kolone njegov brat Hasib zadobio je smrtonosne rane. Uspio je živjeti još devet sati nakon toga, a onda je umro. Hasan nosi tijelo svog mrtvog brata sve do slobodne teritorije. Svoja bolna iskustva Hasan je opisao i u svojoj knjizi „Srebrenica, zaboraviti ne smijem, halaliti neću“ .
Šta bi za njega značilo usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici, Hasan za portal NEON Televizije kaže:
“Usvajanje rezolucije o genocidu za mene i sve žrtve rata značilo bi samo kao simbolično priznanje svijetskih sila o tome da nisu uradili ništa da isti spriječe a mogli su. Pored toga ima jedna nada a to je da će možda spriječiti negiranje genocida od strane naroda čiji su sunarodnjaci isti izvršili. Kažu pojedinci su to uradili, međutim ako se sjetimo na samom početku rata ratni zločinac Ratko Mladić na jednoj od sjednica Skupštine Srpske na Palama kaže gospodo ako to učinimo to je genocid. Znači bili su svjesni šta rade, sada kada svijet pokušava osuditi genocid Rezolucijom koja bi na neki način bila opomena za sve buduće generacije bune se najviše oni kojima je stalo do fotelje u koju su se smjestili.“
Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Bosni i Hercegovini ponovo je pokrenula priče o ratu.
“Mogu samo reći da svi trebamo razbistriti glave i pomiriti se sa činjenicom da je genocid izvršen i da su mnogi kroz dokazane presude osuđeni upravo zbog genocida i izvršenja istog. Niko normalan ne smije ni pomisliti na rat jer bi pokretanje rata u Bosni bio rat koji bi uvukao i mnoge druge zemlje a to bi značilo rat širih razmjera. Što se tiče očekivanja o usvajanju, rezolucija će biti i treba je usvojiti. Rezolucija bi trebala značiti da će biti osuđeni svi koji čine zločine iako se nama pred očima uživo odvija genocid u Gazi. Iskreno se nadam da će ova rezolucija poboljšati odnose među narodima i da će ubudućnosti mnogi umjesto rata koristiti diplomatiju a ne oružje kojim bi gurali sinove sirotinje u rat.” dodaje Hasanović.
Naš sagovornik imao je i poruku za mlade ljude u našoj zemlji:
“Ne slušajte političare koji nas već sada drže u buretu baruta i čekaju da bilo ko baci šibicu kako bi sve planulo jer ne bi vise bilo selfija, udobnih kreveta i toplih soba, kafica, goriva, zdravlja. Ne bi bilo ništa isto. Vratili bi nas u 16 vijek. Bog nam podario mir.“
Podsjećanja radi ,Inicijatori rezolucije su Savezna Republika Njemačka i Ruanda, a u izradi Nacrta rezolucije sudjelovalo je više država članica UN-a.
4°