Hasan Hasanović iz mjesta Likari, kao dvadesetdvogdišnjak, preživio je genocid u Srebrenici. U koloni Marša smrti krenuo je sa braćom Hajrom i Hasibom. Svojoj majci prilikom polaska obećao je da će na slobodnu teritoriju preći bar dvojica od trojice njenih sinova. Međutim, brat Hajro ubijen je odmah u blizini Buljima. Nakon vijesti da je ubijen Hasan se vratio da potraži brata. Našao ga je mrtva kako leži nepomično sa tri prostrijelne rane. Prekrio ga je granjem i nastavio put dalje sa bratom Hasibom.

Međutim, nadomak slobodne teritorije u jeku jakog granatiranja kolone njegov brat Hasib zadobio je smrtonosne rane. Uspio je živjeti još devet sati nakon toga, a onda je umro. Uz pomoć komšija Hasan nosi tijelo svog mrtvog brata sve do slobodne teritorije. Svoja bolna iskustva Hasan je opisao i u svojoj knjizi „Srebrenica, zaboraviti ne smijem, halaliti neću“ koja je ovih dana izašla iz štampe.

Danas je Memorijalnom centru poklonio odjeću svoje braće uz poruku da ti predmeti, koje je njegova majka dugo čuvala i teško se odvojila od njih, trebaju biti dio zbirke ličnih predmeta žrtava genocida u Memorijalnom centru jer ovdje i pripadaju.