Kamene kule predstavljaju poseban vid objekata koji su se gradili u periodu osmanske vlasti u BiH

Gradaščevića kula u brčanskoj mjesnoj zajednici Bijela rijetko je spominjani nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Kamene kule predstavljaju poseban vid objekata koji su se gradili u periodu osmanske vlasti u BiH.

Na prostoru BiH je izgrađeno više od 300 kula, što navodi u djelu “Kule i odžaci u Bosni Hercegovini” profesor Hamdija Kreševljaković.

• To su kvadratne, u rjeđem obliku pravougaone, kamene zgrade s dva-tri pa i više spratova, koje su, prije svega, imale stambenu i fortifikacijsku ulogu. Takva je bila i Gradaščevića kula u Bijeloj – kazao je za Anadolu Agency (AA) historičar Emir Musić.

Podignuta u drugoj polovini 18. stoljeća

Tačan nastanak ove kule teško je odrediti, ali se smatra da je podigao u drugoj polovini 18. stoljeća Osman-paša Gradaščevića, najstariji brat Husein-kapetana Gradaščevića.

• Vanjske dimenzije su iznosile devet puta devet metara. Njena visina je 23 metra, a debljina zidova oko 1,5 m. Sastoji se od šest etaža. Prve tri etaže su služile u odbrambene svrhe, o čemu svjedoče ostaci puškarnica izvedenih u zidovima, dok su ostale etaže imale stambeni karakter – naveo je Musić.

Posljednje tri etaže imale su sve neophodne uslove za život. U nišama zida, pored kamina, nalazili su se hamamdžici, kao i zahod s kabinom i odvodnim kanalom.

• Prostor Kule bio je omeđen visokim zidom koji je izgrađen od tesanog kamena, a na ulazu u dvorište se nekada nalazila velika drvena kapija. Danas su ovi zidovi u tragovima očuvani – istakao je Musić.

Nacionalni spomenik od 2004.

On je ispričao da je udajom unuke Osman-paše Gradaščevića Nuri Gradaščević za Mustaj-bega Fadilpašića, Kula prešla u vlasništvo poznate begovske sarajevske porodice Fadilpašića, a da nakon udaje njihove kćerke Mevhibe za Haki-bega, Kula prelazi u vlasništvo Džinića, begovske porodice iz Banjaluke.

• Nakon njegove smrti, pred kraj Drugog svjetskog rata, tačnije 1944. godine, supruga Mevhiba je nastavila da živi u Kuli sve do 10. juna 1948. godine, kada je ona i nacionalizovana. Postoje priče da se Mevhiba-hanuma povremeno vraćala u obilazak Kule, te da su je poznanici u Bijeloj dočekivali i veselili se svakom njenom dolasku – priča Musić.

U martu 1949. godine, nepažnjom novih korisnika, došlo je do požara na odžaku koji se neposredno nalazio uz Kulu i on je u potpunosti izgorio.

• Odžak je bio na sprat. Prvi sprat je namjenski služio kao ostava i magaza, dok su se na gornjem spratu nalazile četiri velike sobe, namijenjene za stanovanje, kao i one koji bi povremeno dolazili u goste da ih obiđu – objasnio je Musić.

U julu 2004. godine, Kula kao i propratni objekti – ljetne kuhinje i dva bunara – su proglašeni nacionalnim spomenikom BiH.

Obnova

Restauratorsko-konzervatorski poslovi su povremeno rađeni u periodu od 1980. do 1986. godine, a na čelu tih radova se nalazio Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH.

• Kula je u više navrata obnavljana, sada je pod nadzorom Kancelarije za upravljanje javnom imovinom Brčko distrikta, ali se obnova vrši uz nadzor Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz Sarajeva – kazao je za AA predsjednik Mjesne zajednice Bijela Anto Anđić, dodavši da se obnova nastavlja.
• Odvojena su sredstva za njeno osvjetljenje. Predviđeno je da tu bude stalna postavka muzeja, s tim da se mi kao mještani nadamo da će od šest etaža, barem dvije ili tri biti dodijeljene na korištenje Mjesnoj zajednici, Kulturno-umjetničkom društvu, Planinarskom društvu za kulturno-umjetnička dešavanja na našem prostoru – rekao je Anđić.

Izvor: Anadolija