Kalesija se svake godine puni automobilima iz Njemačke, Austrije i Švicarske, ali prazni od sadržaja. Dijaspora dolazi zbog roditelja, uspomena i emocija, ne zbog onoga što općina nudi. Nakon nekoliko dana, novac i ljudi sele u Tuzlu i druge gradove, jer u Kalesiji nema dovoljno kulturnih događaja, zabave, porodičnih sadržaja ni razloga da se ostane.

Posebno zabrinjava činjenica da su ranijih godina organizovani Dani dijaspore, manifestacija koja je barem simbolično pokazivala da su ljudi izvan zemlje važni ovom gradu. Ove godine, međutim, takav događaj nije najavljen, ili barem javnost o tome nije informisana. Postoji najavljeno par pojedinačnih manifestacija koje spadaju u redovne manifestacije sportskih saveza, te par aktivnosti kao što su promocije knjiga. Ovdje bi izuzeli i pohvalili promociju filma autora Mehdina Glogića koji govori o Kalesiji.

Odgovornost za ovakvo stanje ne može biti prebacivana s jedne adrese na drugu. Pored općinskih struktura, Turistička zajednica ima ključnu ulogu u kreiranju sadržaja, promociji događaja i stvaranju razloga zbog kojih bi dijaspora, ali i domaći gosti, boravili i trošili u Kalesiji. Bez vidljive inicijative i konkretnih aktivnosti, njen doprinos ostaje upitan.

Godinama slušamo priču o važnosti dijaspore, ali konkretni rezultati izostaju. Uredi, strategije i sastanci postoje, ali bez manifestacija, turističkih ideja i jasne ponude sve ostaje samo na papiru. Potencijal koji dijaspora nosi neumoljivo se propušta.

Dijaspora ne traži mnogo, traži znak da je dobrodošla i da se o njoj razmišlja cijele godine, a ne samo kada dođe na godišnji. Ako se ništa ne promijeni, Kalesija će i dalje biti mjesto povratka iz navike, a ne iz želje.