Bilo je prilika da idem vani, ali želim ostati i napraviti nešto od čega ću moći živjeti, kaže ambiciozna djevojka.

S nepune 23 godine Krstina Bojić, mještanka Tomašice kod Prijedora, ima svoju mini farmu koza. Nekako se to uklopilo sa studentskim snom kada je na drugoj godini nabavila svoje prve tri koze. Danas, godinu nakon završetka Poljoprivrednog fakulteta, ima ih 18.

Priča da je uvijek bila vezana uz selo, kao i da se ta „tajna veza nje i sela“ učvrstila s farmom koza.

Igra s jarićima

– Kada sam se počela baviti kozarstvom, to me još više vezalo uz selo. Bilo je prilika da idem vani, ali želim ostati i napraviti nešto od čega ću moći živjeti. Neki svoj biznis, da uživam u tome što radim i da ne zavisim ni od koga. Podržavaju me i moji prijatelji. Dođu, budu ovdje, lijepo im je – priča Krstina i dodaje da nerijetko dolaze i neznanci s djecom koja se igraju s jarićima.

Za koze tvrdi da su posebne i umiljate, poput kućnih ljubimaca. Nisu ni zahtjevne kada je riječ o ishrani, a na sve to daju i tako kvalitetne proizvode poput mlijeka, koje je kao lijek.

– Mogu biti na brdu, u dolini u šumi… Na farmi je najviše alpskih koza i nekoliko ukrštenih s onim domaćim, sanskim. Imamo i dovoljno hrane za njih koju sami proizvodimo, a veliki sam protivnik koncentrata – kaže Krstina.

Posao u struci

U međuvremenu je farmu ogradila i malo „dotjerala“. Uglavnom vlastitim sredstvima, a pomaže i porodica. Proizvodi i nekoliko vrsta sireva koje s mlijekom kupcima dostavlja na kućne adrese.

– Planirala sam da i malo eksperimentišem u proizvodnji sira. S nekim dodacima, recimo sir s bijelim lukom, maslinama, biberom, ljutom papričicom… Planiram aplicirati za podsticaje resornog ministarstva Vlade RS, a nešto očekujem i od projekta u kojem trenutno predstavljam svoju farmu – kaže Krstina, koja je završila i obuku iz poduzetništva.

Svoju mini farmu planira proširiti za još 12 koza. I ako uspije dobiti poticaje, već naredne godine sagradit će i mini mljekaru. A do tada, mada je i volontirala i konkurirala nekoliko puta, neće odustati ni od mogućnosti da dobije posao u svojoj struci.

Svaka životinja ima ime  

Na Kristininoj farmi svaka koza ima svoje ime. Najstarija je Micika, a tu su i Dragana, Lena, Mima, Điđa, Ružica, Mrvica, Božana, Ela, Tea… i jarac Čupko.

– Micika je najstarija i šefica u stadu. Jarca ne slušaju, samo nju – kaže Krstina, koja najviše posla ima za vrijeme jarenj, kada ih i noću obilazi i ništa ne prepušta slučaju.

Izvor: avaz.ba