Dok su poplavne vode uragana Harvey rasle, džamije širom zemlje otvorile su svoja vrata Amerikancima svih vjera. Nudile su mjesto za spavanje, toplu kafu i čaj te sirijska i indijska jela, a muslimani su dijelili obroke i pomagali nesretnima.

U Houstonu živi oko 250.000 muslimana i džamije su bile prva mjesta koja su ponudila sklonište svima kojima je trebalo.

“Pomaganje je nešto što radite instinktivno, bez razmišljanja. To je dio naše vjere i ljudskog bića uopšte. Osjećam da je to ono zbog čega nas je Bog stvorio – da pomažemo jedni drugima”, rekao je M.J Khan, predsjednik islamskog društva u Houstonu.

Muslimani su u džamiji u Beaumontu podijelili stotine obroka, obezbijeđena je i medicinska pomoć za povrijeđene, a 500 obroka su podijelili žrtvama smještenim u drugim skloništima.

U džamiji u Staffordu desetine stanovnika ovog grada donijeli su flaširanu vodu i konzervirane proizvode.

Mountasser Kadrie, doktor sirijsko-američkog porijekla, boravio je u skloništu u džamiji tokom oluje kada je vidio “nekoliko velikih bijelih momaka s tetovažama koji dolaze u džamiju u ogromnom kamionu.” Kadrie je mislio da traže sklonište, ali je ubrzo shvatio da su došli da im pomognu, donijeli su im vodu.

“Jednostavno sam sjeo i počeo plakati”, rekao je Kadrie.

Nemuslimani koji su bili zbrinuti u džamijama su na društvenim mrežama pisali kako su uživali u gostoprimstvu muslimana. Nije im smetalo ni što su muškarci i žene bili odvojeni.

“Muslimani su kao i svi drugi ljudi. Pažljivi su, ljubazni i darežljivi”, rekla je Katherine McCusker, jedna od onih koji su potražili utočište u džamiji.

Odnos između muslimana i drugih zajednica u Teksasu, kao i u drugim dijelovima zemlje, ponekad je bio napet u atmosferi rastućih antimuslimanskih osjećaja i zločina iz mržnje. No, ova nepogoda je bila prilika da se zajednice zbliže i ujedine u onom što im je zajedničko, a to je ljudskost i pomaganje drugome.