Hodao čovjek plažom i ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od pijeska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče:

– Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već dalje ide.  Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovjek duboko razmisli i reče:
– Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih da posjetim stari kraj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima. Duh se nasmija i reče:

– To je nemoguće. Zamisli koliko ljudi samo treba da se most izgradi, kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika.  Zamisli drugu želju. Čovjek se zamisli duboko i reče:

– Četiri puta sam se ženio i razvodio.  Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosećajan. Volio bih da mogu da razumijem žene… da mogu da znam šta one osjećaju, šta misle kad iznenada zaćute… da znam zašto plaču… da znam šta one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako da ih usrećim.
Duh reče: – Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?