Na dan kada se u jednom dijelu Bosne i Hercegovine slavi datum koji označava početak genocida nad Bošnjacima, u Luksemburgu je prikazan dokumentarni film koji razotkriva jednu od najmračnijih i dugo skrivanih istina opsade Sarajeva. Premijerna projekcija filma „Sarajevo Safari“ održana je pred rasprodanom salom i otvorila snažna pitanja o odgovornosti, sjećanju i zločinima počinjenim na tlu Evrope krajem 20. stoljeća.

Ljudi koji su živjeli pod stvarnim, a ne metaforičkim nišanima.
Premijerna projekcija dokumentarnog filma „Sarajevo Safari“ održana je u petak, 9. januara, u kinu Kinepolis Kirchberg u Luksemburgu, u organizaciji Odbora za Srebrenicu Luksemburg. Projekcija je upriličena na 9. januar — datum koji predstavlja početak genocida nad Bošnjacima, a koji se istovremeno u manjem bh entitetu obilježava kao praznik.
Događaju su prisustvovali pripadnici bošnjačke zajednice i strani gosti, uključujući profesore i studente, kao i predstavnike diplomatskih i političkih krugova.

U ime Odbora za Srebrenicu Luksemburg, prisutnima je na početku projekcije dobrodošlicu uputio predsjednik Odbora Adnan Halilović, kroz obraćanje u kojem je naglašeno da „Sarajevo Safari“ nije priča iz daleke prošlosti, već svjedočanstvo o Evropi prije tridesetak godina — o gradu koji je bio opkoljen duže nego ijedan glavni grad u modernoj historiji i o ljudima koji su živjeli pod stvarnim, a ne metaforičkim nišanima. U obraćanju je podsjećeno da se lekcije opsade Sarajeva ne smiju posmatrati kao završeno poglavlje, jer film danas djeluje kao snažno upozorenje na opasnost normalizacije nasilja, urušavanja ljudskih prava i ignoriranja međunarodnog prava. Publika je pozvana da film ne gleda samo razumom, već i empatijom, uz poruku da solidarnost nije stvar izbora, nego moralni dug.

Dokumentarni film „Sarajevo Safari“ kroz svjedočenja i rijetke arhivske zapise razotkriva priču o bogatim stranim posjetiocima koji su, tokom opsade Sarajeva (1992–1996), u strogoj tajnosti dovođeni na prve linije i plaćali za priliku da pucaju na civile u opkoljenom gradu. Film ovu praksu opisuje kao oblik „ljudskog safarija“, u kojem je ljudska patnja pretvarana u smrtonosnu zabavu.
Posebnu težinu filmu daje činjenica da se ova tema ponovo vraća u fokus pravosudnih institucija, s obzirom na nedavne informacije o ponovnom otvaranju istraga u pojedinim evropskim državama.
Završno obraćanje Odbora nakon projekcije
U završnom obraćanju sekretarke Odbora Sane Hadžić Babačić naglašeno je da su mnogi odgovorni za opsadu i danas izvan domašaja pravosuđa, a neki od njih se čak nalaze na pozicijama političke moći u regionu. Poruka Odbora bila je jasan poziv da se istina ne prešućuje, da se zločini ne relativiziraju i da je njegovanje kulture pamćenja neophodno kako bi se gradila pravednija budućnost, zasnovana na činjenicama i poštovanju ljudskog dostojanstva. Upravo zbog toga istaknuto je da Odbor za Srebrenicu Luksemburg postoji i djeluje — kroz skupove, panel-diskusije, javne razgovore, rad s mladima i obrazovne aktivnosti — s ciljem njegovanja kulture pamćenja i podsjećanja da je ova prošlost zajednička, evropska, a ne samo bosanska.
Zbog velikog interesovanja publike, organizatori su najavili dodatni termin projekcije u petak, 16. januara.