Mustafa Atlić, penzionisani stolar iz prigradskog zvorničkog naselja Divič, nakon povratka u zavičaj isključivo se bavi izradom drvenih čamaca i za desetak godina napravio je ukupno 55 plovila. “Nije Divičanac ko nema čamac”, poznata je izreka u Podrinju koja karakterizira stanovnike ovog specifičnog mjesta, smještenog na obali Zvorničkog jezera.

Zavidna flota

– Čamci su za nas bili nekad važniji od automobila ili nekog drugog pomagala, jer smo pomoću njih vodom dopremali građevinski materijal i ogrjev, a služili su i za ribolov. Danas se uglavnom koriste za pecanje i uživanje i tek poneko čamcem sakuplja plutajuće drvo s površine vode – kaže Atlić.

Divički čamci su posebnog oblika, dugi prosječno oko osam metara, a izrađuju se većinom od crnog bora. Kada se premažu odgovarajućom smolom, mogu trajati i do 25 godina. Prije rata Divičani su imali stotinjak čamaca, a kada su se vratili, nisu zatekli nijedan. Zahvaljujući Mustafi i još nekolicini majstora, mještani opet raspolažu zavidnom “flotom”.

Limena plovila

– U prvim godinama nakon povratka godišnje sam pravio i po desetak čamaca, a sada tek jedan ili dva. U posljednje vrijeme uglavnom se bavim popravkama starih – dodaje Atlić.

Iako su tradicionalni divički čamci još cijenjeni, a Mustafa Atlić i pored godina raspoložen da ih izrađuje, u vodi Zvorničkog jezera sve je više limenih i drugih fabričkih plovila, glisera, pa čak i manjih brodova.

Kalesija Online/Avaz