Danas je Dan žalosti u Bosni i Hercegovini koji je proglašen nakon tragičnih i nemilih događaja u Gradačcu, gdje je Nermin Sulejmanović svirepo ubio nevjenčanu suprugu, a potom još dvije osobe.

Dan žalosti proglasile su dvije entitetske vlade na vanrednim sjednicama, ali ne i Vijeće ministara BiH koje nije donijelo takvu odluku zbog nedostatka kvoruma, odnosno jer ministri iz entiteta RS nisu pristupili glasanju.

Obrazloženje ministara iz RS je da je ovaj entitet već ranije proglasio Dan žalosti, a to je potom uradila i Vlada Federacije BiH nakon što u Vijeću ministara nije bilo suglasnosti za to.

Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić podsjetio je da se čekala odluka Vijeća ministara BiH o proglašenju Dana žalosti, a kako je to izostalo sazvana je izvanredna sjednica Vlade FBiH na kojoj je usvojena Odluka o proglašenju Dana žalosti u tom entitetu.

– Obzirom da je Vlada entiteta Republika Srpska za Dan žalosti proglasila srijedu, Vlada FBiH vodila je vrijeme da se Dan žalosti obilježi na teritoriji cijele države isti dan – kazao je.

Danas će zastave na svim institucijama u Bosni i Hercegovini biti spuštene na pola koplja, a televizijski i radijski sadržaji, kao i svi sportski i zabavni sadržaji planirani za taj dan bit će prilagođeni Danu žalosti.

Sulejmanović je ubio suprugu i još dvije osobe, te nekoliko ranio, a tijekom policijskih akcija izvršio je samoubistvo. Ubistvo je prenosio uživo na Instagramu.

Četiri dana ranije, Sud je odbio Sulejmanoviću odrediti zabranu prilaska žrtvi, iako ga je prijavila zbog porodičnog nasilja.

Veliki broj građana Sarajeva, Zenice, Mostara, Tuzle, izašao je na protestnu šetnju u ponedjeljak, 14. augusta, na dan kada je klanjana dženaza svirepo ubijenoj NH Neke od poruka koje su sudionici protesta pronijeli su bile “Stop femicidu”, “Šutnja je odobravanje” i “Recimo ne nasilju”.

Nakon femicida i dva ubistva u Gradačcu, Odbor za praćenje provedbe i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u BiH naveo je da je situacija u pogledu femicida i rodno zasnovanog nasilja alarmantna i da zahtijeva hitnu reakciju svih nadležnih institucija.

Odbor je tijelo Vijeća ministara BiH, kojim rukovodi Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje analizira podatke o slučajevima femicida i daje preporuke za dalje postupanje u cilju sprječavanja najvećeg oblika nasilja nad ženama.

Na njihovu inicijativu Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH započelo je evidentirati podatke o odnosu žrtve i počinioca u slučajevima ubistva žena. Ovi podaci su pokazali da je u periodu 2021. i 2022. godine ubijeno 19 žena.

Femicid nije izoliran događaj, već ga je potrebno imati u vidu specifičnosti konteksta u kome se ubistvo dogodilo. Više od jedne trećine pokušaja i izvršenog femicida dogodilo se u stanu, kući ili dvorištu žrtve čime se potvrđuje da je za ženu koja trpi nasilje najopasnije mjesto upravo njen dom.

Najvećem broju ubistava prethodilo je dugotrajno nasilje koje nije bilo prijavljivano ili je bilo prijavljivano, ali je izostala adekvatna reakcija institucija, također u većini slučajeva počinilac je bio bivši bračni, vanbračni ili emotivni partner.

Bosna i Hercegovina 2013. godine ratificirala je Istanbulsku konvenciju i obvezala se na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja prevencije i zaštite žrtava nasilja, te kažnjavanje počinilaca nasilja.

Prema Istanbulskoj konvenciji, država je dužna postupati dužnom pažnjom prema svim prijavljenim slučajevima nasilja nad ženama, što uključuje neophodne zakonodavne, odnosno druge mjere da spriječi, istraži, kazni za djela nasilja obuhvaćena ovom konvencijom.

Istanbulska konvencija propisuje obvezu država članica da poduzmu potrebne mjere kako bi se osigurale da se za prijavljene slučajeve nasilja nad ženama provede procjena rizika opasnosti od ubojstva, ozbiljnosti situacije i opasnosti od ponovljenog nasilja, te da, ako je potrebno, bude osigurana koordinirana podrška žrtvama.

Odbor je stoga pozivao nadležne institucije da reagiraju s dužnom pažnjom i preuzmu sve potrebne mjere propisane Istanbulskom konvencijom, kako bi se spriječili budući slučajevi femicida, ali i svi oblici nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i nasilja u obitelji.