“Ibro Demić nas je doveo do jame koja je duboka 81 metar u općini Konjic, dakle u Hercegovini, jer mu je srbin rekao da je na dnu te jame supruga Ibre Demića iz sela Lakat općina Nevesinje, zajedno sa još žrtava koji su strijeljani na Boračkom jezeru, njih 24. uključujući i Ibru Demića.

Pucano je na njih sa udaljenosti od 2-3 metra iz kalašnikova, a Ibru ni jedan jedini metak nije okrznuo. Njegova supruga, njegova svastika i još nekoliko članova porodice Demić i drugi mještana Bošnjaka iz Lakta su tom prilikom ubijeni.

Njemu je srbin rekao da se upravo u ovoj jami, podaleko od Boračkog jezera, nalazi njegova supruga.

Mi smo se spustili u tu jamu i pronašli u njoj 16 tijela, 8 su bili Bošnjaci, 8 su bili Hrvati, svi sa područja mostarske općine, ali nije bilo supruge Ibre Demića.

Ibro Demić je, Božijom voljom, vjerovatno pošteđen da bi svjedočio.

Ibro Demić ne samo da je preživio streljenje iz kalašnikova sa tri metra udaljenosti, nego je istu noć krenuo prema Konjicu tj. prema nasim položajima, u jednom trenutko u zoru, kada je ožednio zastao je kod jednog izvora i zahvatio svojom kapom-francuzicom vode i u tom trenutku iza leđa začuo: “Pomozi Bog,starino”. Stisnuo je u svoju ruku onu francusku kapu, jer bi ga ona odala. Nije se ni okrenuo: “Bog vam pomogao”, kada se posle toga okrenuo vidio je dvojicu naoružanih četnika kako se udaljavaju.

Dakle, u roku od 24 sata dva puta je ostavljen da posvjedoči o ovom događaju. “

Priča: Amor Mašović /genocid.ba