Od svih balkanskih tema, ponajtanji led je na temi o reprizi tzv. Gay Pridea u Splitu, budući da se otpor protiv defilea “pedera i lezbača” sa ulice preselio u akademske i demokratske forme, pa je sada mnogo teže one koji imaju svoj stav diskreditirati kao homofobe i fašiste. Prošle godine je bilo lako protivnike parade pedera u Splitu smjestiti u desničarski geto, jer su se prosvjednici pobrinuli da učesnike povorke pozdravljaju nacističkim pozdravom, da ih gađaju kamenicama i psuju. Ove godine je nekoliko splitskih intelektualaca mjesec-dva prije imenovalo “Građansku inicijativu”, te čelnicima Splita, Županije i Policije uputilo predstavku u kojoj traže: “Nemojte davati suglasnost za lipanjski gay pride u Splitu ili dajte mogućnost građanima da se o tome izjasne na referendumu”. Pokrenuli u potpisivanje peticije, počeli lobirati i okupljati istomišljenike, a svoju “Građansku inicijativu” distancirali, kako kažu, od stranačko-političkih ili crkveno-vjerskih utjecaja. Tako su otpor zaodjenuli u standarde civilnog društva, na koje se obično pozivaju glasnogovornici pederske ideologije. Upravo u tome i jeste tanak led ove situacije, jer antipederisti više nisu rulja, već građani koji demokratskim normama iskazuju svoj stav. Uprkos tome, pederska parada u Splitu održana je uz obezbjeđenje kakvo prati posjete Pape ili američkog Predsjednika, uz 900 policajaca, uz helikoptere koji nadlijeću pedere, a što u sveukupnosti šalje jednu zastrašujuću poruku o moći ovog novog globalnog totalitarizma, čiji je cilj da sve ljude pretvori u pedere, jer će svi koji nisu pederi biti progonjeni kao “diskriminatori” i “neprijatelji demokratije”. Činjenica da su prošle i ove godine ljudi po Splitu hapšeni bez ikakve krivice, samo zato što je neko dojavio da ne podržavaju pedere, razotkriva suštinu ovog novog globalnog fašizma – pederizma.

Fašizam = Pederizam

Medijski zastupnici pederizma očito nisu bili spremni na to da njihovi protivnici više neće koristiti kamenice i nacističke simbole, već demokratski jezik i civilizacijske norme, jer su istom strategijom etiketiranja uzvratili na standarde koje, čudnog li paradoksa, upravo oni zastupaju. Uprkos tome što je “Građanska inicijativa” svoj otpor učinila javnim, u granicama legaliteta, organizatori pederske parade su insistirali da država upotrijebi represivne mehanizme kako bi se poslala poruka da su pederi najzaštićeniji građani Hrvatske. Nije li to manifestacija sile i totalitarne moći, kojoj je svrha u zastrašivanju neistomišljenika?

Kakva je razlika između američkog prikazivanja sramote Gunatanama i pederskog prikazivanja sramote Republike Hrvatske, koja u dodvoravanju Evropi maltretira i zastrašuje građane Splita? Ispalo je da su ti vanredni policijski kapaciteti pokrenuti zbog “Građanske inicijative” koja nije pozivala ni na kakvo nasilje, osim na ljudsko pravo da se bude protiv pederizma. Dvojni momoral je očit, jer pederisti za sebe traže slobodu izjašnjavanja, a kad ta ista prava koriste ljudi koji drukčije misle, onda su ti ljudi, ponovo, fašisti. Dokaz tome je tekst glavnog hrvatskog pederoljupca Borisa Dežulovića u Slobodnoj Dalmaciji, koji protivnike “parade ponosa” naziva “ljudskim gnjidama, desničarskom stokom, katoličkim talibanima, fašistima i šovinistima”.

Profesor sa Filozofskog fakultetu u Splitu dr. Mislav Kukoč smatra da je “Građanska inicijativa” Splita “profašistički pokušaj zaustavljanja demokratskih procesa u Hrvatskoj”, i da je “ova inicijativa zahtjev za povratak u totalitarni mrak”. Prof. Kukoč ne vidi nikakav totalitarni mrak u pokretanju 900 specijalaca kako bi se utjerao strah u kosti ljudima koji ne misle pederski. Njega to ne podsjeća na vrijeme kada je JNA, baš u Splitu, na isti način zastrašivala Splićane? Iz njegovog skučenog stava saznajemo da bi Hrvatska preko omasovljenja pederluka trebala ostvariti demokratske procese, odnosno, da je debelo crijevo prvorazredno političko i ideološko pitanje. Činjenica da i prošle i ove godine hrvatska država nije štedila svoje kapacitete u zaštiti i afirmaciji pederluka ipak dokazuje kako je pederizam globalna ideologija koja, kao i svaki totalitarizam, ne ostavlja prostor za drugačije mišljenje. No, podvala je da Hrvatska, ako želi u Evropu, mora slijepo slijediti direktive pederstičkog jednoumlja. Dokaz za to je Mađarska koja je odbila poslušnost pederskim direktivama iz Evrope, jer je čak zaštitila i afirmirala tradicionalne obiteljske vrijednosti, u odnosu na pritiske pederizma.

Tomislav Klauški, na portalu Index piše da “tako izgleda kad fašizam uzima uzlet”. Ako su prošlogodišnji nacistički pozdravi u Splitu bili “uzlet fašizma”, onda bi ovo sada trebalo biti njegovo prizemljenje i svojevrsno “defašiziranje”, ali to niko nema hrabrosti priznati. Zar ne bi trebalo pozdraviti “izlazak iz ormara” protivnika pederizma, koji ovako, imenom i prezimenom, svojim ustavnim pravom, stoje iza građanskog otpora nečemu s čime se ne slažu?! Valjda postoji granica na kojoj neslaganje sa pederskim akcijama, a odveć i zastrašivanjem neistomišljenika, postaje demokratska norma?!

Upravo u ovom pitanju nalazi se čvor konflikta između teoretičara pederizma i onih rijetkih autora i intelektualaca koji se usuđuju promišljati status tradicionalnog viđenja seksualnih, obiteljskih i društvenih normi. Znamo da su tradicionalisti u apsolutnoj većini, a pederisti u apsolutnoj manjini, ali to ne znači da pederima treba uskraćivati slobode da budu to što jesu, niti znači da pederisti trebaju ovoj većini nametati svoju isključivost, upravo u ovom smislu u kome se drukčije mišljenje imenuje fašizmom. Tanka je crta na kojoj ova značenja mogu biti zamijenjena, jer bi se lako moglo ustanoviti ko kome, i sa kakvih pozicija sile, odriče pravo na slobodu mišljenja. Krenimo, recimo, od svih onih građana Splita koji su bez razloga i krivice pohapšeni. Da li iko u Evropi hapsi pedere zato što su pederi? Pa to nisu radili ni komunistički režimi, koji su svoja rigidna hapšenja makar zaodjevali u proceduralne forme!

Ako demokratija priznaje pravo većine, a zalaže se da manjine ne budu ugnjetavane, onda bi to značilo pravo splitske većine da javni prostor ne otvara za normiranje nečega što smatra provokacijom svoga reda i tradicije, odnosno, da ta manjina svoju osobenost može slobodno slaviti i afirmirati u nekom alternativnom prostoru. Zašto to mora biti centar Splita, a ne neki izdvojeni prostor gdje bi se sakupili oni kojipodržavaju pedere? Da li se ipak radi o provokaciji, a time i maltretiranju apsolutne većine? U Parisu živi mnogo muslimana, pa im ne pada na pamet da obavljaju namaz ispod Eiffelovog tornja, jer sve slobode imaju u rubnoj Općini Saint-Denis. Pariška većina je distancirala i getoizirala muslimansku manjinu, ali joj je dala pristojne uvjete za život i rad. Zašto pederi odbijaju da se uklope u kulturu i prava manjine, zašta se navodno bore, već zahvataju prava većine, u odlučivanju i tumačenju? Putujući pederski karneval pod nazivom “Parada ponos”, gdje god da se događa, ima značenje provokacije i nasrtanja na tradicijski poredak, ukuse i osjećaje apsolutne većine, koja u ime medijske, političke, a evo i policijske represije mora trpjeti to što joj se možda ne trpi.

Parada pedera

Hajka protiv grupe splitskih intelektualaca, koji su se osmjelili javno artikulirati otpor prema reprizi pederske parade u svome gradu, djeluje kao promocija represivnog aparata pederističkog pokreta, spremnog dahapsi svaki vid drukčijeg mišljenja.
Iz “Građanske inicijative” upozoravaju da su “prilikom prošlogodišnje parade svi građani bili žrtve ograničene slobode kretanja, više stotina mladih Splićana bilo je privedeno zbog iskazivanja svojeg mišljenja i protivljenja ekstremističkom i provokativnom događanju, a mnogi su hvatani kao divljač i privođeni čak i prije događaja po tko zna kojim kriterijima”. Neovisno do toga ko je kriv, oni koji su provocirali, ili oni koji su na provokaciju odgovorili, činjenica je da po prvi put saznajemo kako pederi nisu dežurna žrtva, već da žrtve mogu biti i prosvjednici. Građansko artikuliranje antipederizma začetak je pokreta koji će, kao i pederistički pokret, imati svoje ideologe, aktiviste, akcije. Po logici stvari, to demokratsko upristojenje antipederizma trebalo bi da odgovara pederima, koji će tako biti pošteđeni neprijatnosti i nasilja. …Izuzev ako svim ovim provokacijama i nije bio cilj izazivanje nasilja i mobiliziranje javnosti oko solidarnosti sa drogiranim, pijanim i besprizornim “pederima i lezbačama”, kako sami sebe zovu.

Proglas iz organizacije zagrebačkog i splitskog Pridea ne tolerira osjećanja ljudi koji drže do religije, obitelji, tradicije, već se javno konfrontira sa onim što apsolutna većina građana smatra važnim, a od te većine se očekuje da podržava pokret koji poručuje sljedeće: “Istovremeno bauk pederluka kruži čitavom Hrvatskom; danas Zagreb i Split, sutra Osijek, Rijeka, Zadar… Nikad ništa više neće biti isto. Nikakva religijska, stranačka ili takozvana obiteljska tradicija ne može zaustaviti promjenu. Zato dragi pederi i drage lezbače (…) zauzmimo Rivu i Trg bana Jelačića…”

Pederizam očito ima razrađenu strategiju, koja, kao i Hitlerov fašizam, računa na pasivnost većine, koja će svoje porobljenosti postati svjesna kad bude kasno. Već danas okupirane države aktiviraju represivni aparat u obračunu sa anipederistima, koji bivaju progonjeni kao najgori teroristi. Zašto? Zato što smatraju da debelo crijevo služi za izbacivanje fekalija, a ne za obožavanje. Zato što su za njih čajni kolutići običan keks, a za pedere kultni desert. Sva se Evropa i Amerika upravila da nametne to obožavanje ljudskog odvoda za fekalije kao mjeru etike i estetike. Treba stvarno biti budala, poput Borisa Dežulovića, pa ostrašćeno učestvovati u glorificiranju odvoda za smrad. Možda možemo razumjeti da ima jedan broj ljudi koji perverzno uživaju u smradu, fekalijama, zarazama, gnojevima, čirevima i sl., ali je taj smrdaluk nemoguće prihvatiti kao društvenu i političku vrlinu. Pa makar naspram nas bio američki Drittes Reich!

Iza pederizma stoje najveće svjetske sile, jer je to globalno zlo usmjereno protiv ljudske vrste. Zapad je u neznaju pokoren. Na udaru je Balkan. Po uzoru na političko nasilje Slobodana Miloševića, pederisti će u konvojima osvajati grad po grad. Miloševć je uz pomoć JNA slao autobuse profesionalnih mitingaša i organizirao “događanje naroda”, a pederi će činiti isto uz pomoć nacionalnih vlasti koje provincijalno strepe pred Evropom. Split je odabran kao tradicionalna katolička sredina, sa viškom samosvijesti i manjkom kompleksa. Kod nas u Bosni će to ići lakše, jer je naš identitet premrežen raznim felerima. Ovdje bi mnogi jedva dočekali da izigravaju Europljane i intelektualce dok koračaju uz originalne pedere, koji su prošli sito i rešeto. Ne treba sumnjati da bi iskompleksirano Sarajevo paradu pedera dočekalo kao Olimpijadu iz 1984. godine.

Glavni cilj pederizma je udar na bastion tradicije – na vjeru. Ako vjerske zajednice priznaju pederluk, onda je zlo zabetonirano. Kako piše Dario Ćehić na katolik.hr, već smo doživjeli da dvije teologinje, katolička i muslimanska, promoviraju feminizam, koji proizilazi iz rodnih, tj. pederističkih teorija. Prva se zalaže da žene trebaju postati katolički svećenici (iako “Crkva nije od Boga dobila vlast da žene zaređuje u svećenstvo”), a druga se zalaže za abortus i aktivnu promociju homoseksualnih prava, a pri tome i jednu i drugu afirmiraju katolički i muslimanski mediji (npr. web portali Splitsko-makarske nadbiskupije i splitskog Medžlisa). To samo ukazuje na potrebu maksimalnog opreza pri pokušaju da nam se pederizam prepakuje u neke druge forme i proda kao akademski i humanistički standard. Dokle god ovom zemljom hoda apsolutna većina ljudi koji su odani prirodnom poretku, vjeri i tradiciji, dotle će pederi imati pravo da budu pederi, u imenovanju i tumačenju. To znači da smo mi domaćini ove zemlje i ovog poretka i da svi drugi mogu uživati status pristojnih podstanara. Baš kao muslimani u Francuskoj.