07.0407:31
Kalesija

Asmir Mešić: Živimo u stvarno groznom svijetu ako se primjećuju najobičnija djela i riječi, koja bi se morala podrazumijevati kao osnova svega – komunikacije, suživota, rada…

U nekoliko navrata u zadnjih par sedmica, došao sam u situaciju gdje se najobičniji, najnormalniji, najsitniji gest tretira kao neko veliko dobro djelo.

Ljudi govore: „Hvala ti puno.“; „Nikad neću zaboraviti…“; „Sjećaš se kad si…“

A ja znam da nisam uradio ni rekao ama baš ništa vrijedno pomena a kamoli tolikog zahvaljivanja.

Onda razmišljam o mogućim uzrocima za davanje značaja tim gestima. Jedino što mi pada na pamet (i ne želim vjerovati u to) je da živimo u stvarno groznom svijetu ako se primjećuju najobičnija, najnormalnija, najsitnija djela (i riječi), koja bi se morala podrazumijevati kao osnova svega – komunikacije, suživota, rada…

Je li moguće da je ljudskost iznimka?

Autor: prof. Asmir Mešić.

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
[contact-form-7 id="257132" title="Report error"]

Komentari

Putevi u BiH: Duge kolone vozila na izlazu iz zemlje

Servisne informacije iz Kalesije (7.4.2026.)

Ponovo miriše bijelo: Bezvremenska hemija Arix-a i Đure

Aplikacija za praćenje tjelesnog i motoričkog razvoja učenika u šk …

U srijedu centralni dio manifestacije Dani otpora Zvornik-Kula Grad 19 …

CLOSE
CLOSE