Čini mi se da se već sada može reći da će pravi pobjednik na ovom svjetskom prvenstvu prvenstveno biti islam i da će najviše koristi od njega imati muslimani širom svijeta.

Većina problema muslimana koji kao manjina žive širom svijeta proističu iz netrpeljivosti pa čak i mržnje koje nemuslimani osjećaju prema njima a koji su direktna posljedica sistematične anti-islamske medijske kampanje. U ovih par sedmica, posjetioci iz raznih krajeva svijeta su konačno, kao nikada do sada, uspjeli vidjeti pravi karakter muslimana i lično doživjeti i uvjeriti se u neke od dobrobiti koje islam neizbježno i neminovno donosi sa sobom.

Na osnovu onoga što sam do sada vidio i pročitao kada su u pitanju dešavanja oko svjetskog prvenstva, mislim da je Katar odradio najznačajniji i najbolji posao na promociji islama i muslimanske kulture i načina života u zadnjih nekoliko decenija.

Svakome ko poznaje osnove matematike i ekonomije jasno je da Katar ne može očekivati da ni na koji način povrati onih 200 milijardi eura uloženih u organizaciju Svjetskog prvenstva. Očigledno je vlastima Katara nešto drugo bilo mnogo važnije od uloženog novca. Jasno je da je glavni cilj kandidature za ovakav događaj prvenstveno bio prilika za predstavljanje svijetu jedne kulture i načina života koji su u enormnoj mjeri pogrešno percipirani po cijelom svijetu. Pri tome je krajnji cilj bio upoznati ostatak svijeta sa islamom, na čijim principima je zasnovana ta kultura i taj način života. U tu svrhu, organizatori su se potrudili da ništa ne prepuste slučaju.

Na zidovima širom grada, u restoranima i kafićima, vidno su istaknuti brižljivo odabrani citati kur'anskih ajeta i hadisa, kako bi posjetioci sa svih meridijana i paralela iz prve ruke vidjeli šta to islam zapravo propagira. Na stadionima se prije utakmice na svako sjedište postavljaju vrećice sa paketom dobrodošlice koji, između ostalog, sadrže afiše sa osnovnim informacijama o islamu i njegovim principima. Na ulazima u džamije na raspolaganju su QR kodovi čije skeniranje vodi ka sličnim informacijama na više od trideset svjetskih jezika. U džamijama i oko njih raspoređeno je oko 2000 ljudi koji spremno odgovaraju na sva pitanja posjetilaca i njihove komentare o islamu. Na raspolaganju su čak i VR setovi na kojima se posjetioci pomoću moderne tehnologije upoznaju sa načinom života Arapa u doba Muhameda saws.

Svi posjetioci već na aerodromu dobijaju besplatne SIM kartice. Internet je besplatan, kao i javni prijevoz. Besplatno se na ulici dijeli i hrana i piće. Nerijetki su slučajevi nuđenja privatnog smještaja, naravno besplatnog, uz nezaobilaznu sofru za sve prisutne.

Zašto Kataru i njegovim stanovnicima treba ovakvo nešto kad su ionako najbogatiji na svijetu i kada uživaju u standardu života kakav mogu samo sanjati čak i stanovnici najbogatijih evropskih država? Jednostavno, Katar je odlučio iskoristiti najveću medijsku predstavu na svijetu da bi zadao najjači protivudarac propagandnoj mašineriji Zapada i da bi pokazao da stvarna slika islama nema nikakve veze sa onim kako ga oni predstavljaju, da su muslimani i njihov način života sušta suprotnost onome kakvim ih doživljavaju oni koji s njima nisu imali direktnog kontakta, da islamska/muslimanska kultura ima itekako značajnih vrijednosti za ponuditi tom i takvom Zapadu.

Kakvi su dosadašnji rezultati ove kampanje? Zanemarit ćemo pojedinačne slučajeve primanja islama nakon samo nekoliko dana provedenih u Dohi. Umjesto toga, želim prenijeti dio atmosfere i utisaka koje sam na društvenim mrežama i raznim platformama imao priliku vidjeti, čuti i pročitati.

Mnogi posjetioci iz svih krajeva svijeta su posvjedočili da je ono što su u Kataru vidjeli i doživjeli vrlo, vrlo drugačije od onoga što su do sada „znali“ o Bliskom Istoku, islamu i muslimanima. Kažu da su doživjeli kulturološki šok u najljepšem smislu. Kažu da zatečena situacija nimalo ne liči na tipične naslove u njihovim domovinama i da se ne vidi ništa od tipičnih stereotipa.

Oni koji nisu nasjeli medijskoj propagandi protiv Katara i pozivima na bojkot SP-a imali su priliku lično vidjeti i doživjeti neke od direktnih koristi za pojedinca i društvo koje donosi islam. Čude se potpunoj ležernosti i opuštenosti u vezi sa bezbjednosti – nepojmljivo im je da na ulici i na javnim mjestima ne morate paziti na lične stvari i da se ne morate opterećivati mišlju da će ih neko ukrasti. Nepojmljivo im je da se kuće ne zaključavaju, pa ni usred noći. Tako ni automobili. Jedna djevojka je čak izvela i eksperiment sa novcem ostavljenim na vidnom mjestu na ulici kako bi se sama uvjerila da ga zaista niko neće uzeti. Čude se činjenici da je sve u gradu i dalje čisto i uredno uprkos tolikom broju posjetilaca.

Žene izjavljuju da se nikad u životu nisu osjećale tako bezbjedno i tako opušteno. Jedna djevojka iz Engleske je napisala da nije mogla pomisliti da je uopšte moguće da će nekad hodati nekim gradom a da je pri tome muškarci ne uznemiravaju. Shvatile su žene i kakve su sve koristi od odvojenih ulaza za njih. Mnoge djevojke i žene iz svih krajeva svijeta odlučile su provjeriti osjećaj nošenja hidžaba, što ih je oduševilo. Nekolicinu nasumično odabranih djevojaka koje su oskudno odjevene šetale ulicom pitali su za reakcije okoline na njihov izgled. Neke od njih su izjavile da su zbog izvjesnih predrasuda „za svaki slučaj“ ponijele i dovoljno „prikladne“ odjeće. Međutim, ubrzo su shvatile da ih niko ne prisiljava da se odijevaju na određen način i da na njih niko ne obraća pažnju i da se osjećaju slobodno i komotno. Mlada Britanka je izjavila da se u jednoj situaciji jeste osjećala neprijatno zbog kratkog šorca kojeg je nosila. Na pitanje da li joj je neko zbog toga napravio problem odgovorila je da je taj osjećaj neugode dolazio od nje same.

Shvatili su zapadnjaci, čak i okorjele britanske pivopije, da zabrana alkohola i nije najgora ideja na svijetu kada je u pitanju svjetsko prvenstvo u fudbalu, a mnogima je postalo jasno šta uopšteno znači život bez alkohola i kako lijepo on može izgledati. Žene su primijetile da se zbog nedostatka pijanica na ulicama osjećaju bezbjednije i komotnije. Veliki zaljubljenici u fudbal i žestoki navijači otkrili su kakav je osjećaj kada te na utakmici i oko nje nose isključivo emocije a ne alkohol u krvi, i taj osjećaj im se jako svidio. Svi uočavaju da na ovom prvenstvu nema incidenata na stadionima i oko njih i da nema sukoba i tuča pijanih navijačkih grupa.

Shvatili su zapadnjaci i da glavne kulturološke razlike ne govore u prilog zapadnoj civilizaciji. Primjera radi, dva Engleza su nakon poziva na večeru kod nekog katarskog domaćina neko vrijeme lutali po gradu tražeći njegovu kuću i pri tome su ušli u nekoliko pogešnih kuća (čitaj: palača) koje su bile otvorene. Shvativši da se zbog toga ama baš niko nije uznemirio a kamoli naljutio, zapitali su se kako bi se završila slična situacija u kojoj bi dva Arapa ušla u kuću nekog Engleza u njihovom gradu. U drugoj priči, Australcu koji nije imao smještaj obezbijeđen je šator za kampovanje u obližnjoj pustinji (jer inače uživa u kampovanju) sa svom potrebnom opremom i uslugom. Izjavio je da nikad niko u njegovom životu nije bio tako velikodušan prema njemu. Pitanje koje se nametnulo samo od sebe je šta bi se desilo sa arapskim beskućnikom u njegovoj Australiji.

Ne mogu se zapadnjaci čudom načuditi tom arapskom gostoprimstvu. Kažu da nikad i nigdje nisu osjetili takvu ljudsku toplinu, a obišli su priličan dio globusa. Primijetili su kako je sve mirno, kako se svi lijepo slažu i kako sve to odudara od atmosfere koju su ostavili kod kuće. Kažu da ne znaju kako su to domaćini postigli ali da je jedinstveno iskustvo doživjeti takvo okruženje. Mislim da neće trebati mnogo priče i truda da konačno shvate da sve dobro u toj kulturi potiče iz islama.

Imam utisak da je ovo svjetsko prvenstvo donijelo najveću promjenu percepcije islama u neislamskom svijetu. Onaj nesretni 11. septembar donio je do tada neviđenu kampanju protiv islama. Međutim, dok su s jedne strane muslimani trpili nezapamćene reperkusije, s druge strane je ta kampanja uvela stotine hiljada nemuslimana u islam. Jednostavno, mnogi nemuslimani su u htijenju da saznaju što više o toj „monstruoznoj religiji“ naučili dovoljno o islamu da su u njemu našli utočište. Ipak, posljedice ovog događaja i rezultati kampanje Katara mogle bi donijeti do sada neviđene promjene u korist islama i muslimana.

Među onima koji su došavši u Katar prozreli laži zapadnjačke propagande ima vlogera sa stotinama hiljada pa i milionima pratilaca. Ima i veoma poznatih javnih ličnosti čije su ranije kritike islamskih zakona i Bliskog Istoka prerasle u njihovu odbranu. Njihove objave imaju stotine hiljada pregleda u samo par dana, te hiljade (uglavnom pozitivnih) komentara. Žale oni koji su nasjeli na tu antikatarsku propagandu i nisu došli na prvenstvo. Oni koji jesu najavljuju ponovni dolazak. Ista ova propaganda koja još uvijek ne jenjava, a naročito je izražena u engleskim i njemačkim medijima, sada već ispada smiješna naspram izjava s lica mjesta.

Javnost sada ismijava očigledno licemjerstvo i dvostruke standarde Zapada. Sada je i zapadnjacima jasno da taj njihov Zapad propagira različitost i prihvatanje drugačijeg nametanjem svojih principa i sistema vrijednosti kulturi koja želi biti drugačija od njih, koja ima drugačiji sistem vrijednosti i koja samo želi da ju se takvu prihvati. Postalo im je jasno i da njihovi zemljaci nastupaju sa maksimalnom dozom arogancije i uvjerenjem da je sve ono što je kod njih trenutno prihvaćeno istovremeno i neupitno ispravno, a da je sve što je drugačije od toga pogrešno i da se svim silama treba promijeniti i popraviti. Jasno im je sada i da se pod krinkom različitosti nameće jednoumlje. Na njihov način, naravno. Sada i sami izvrću ruglu kritiku nedostatka slobode govora i promocije prava homoseksualaca u Kataru, kada im je postalo jasno da na onoj drugoj strani nemate slobodu kritike te populacije.

U objavama i komentarima naići ćete na izvinjavanje ljudi iz zapadnoevropskih država i SAD zbog statusa islama u njihovim medijima. Naići ćete na odluke njemačkih i engleskih navijača da umjesto za svoje reprezentacije nastave do kraja prvenstva navijati za neku bliskoistočnu. Naići ćete na trend podrške Palestini i kritike izraelske agresije od ljudi koji nisu mogli ni sanjati da će to raditi. Naići ćete na pozive da se trebamo fokusirati na ono što nam je zajedničko i ignorisati medijsku propagandu.

Na kraju, kada se utisci saberu, smatram da je suvišna priča o utrošku tolikog novca za organizaciju ovog svjestskog prvenstva. Po meni je to ipak dobro uložen a ne bačen novac.

Za ntv.ba Asmir Mešić