Dvadesetdvogodišnji Zamir Halilović noćima liježe u krevet bez večere. Ono malo hrane što je još ostalo čuva za suprugu Almedinu i petomjesečnog sina Džemila, ali i za svoju bolesnu majku Zumretu.

“Imam još oko dvije kile brašna i to je sve. Vjerujte da mi je došlo da se ubijem, jer moja porodica nema šta da jede”, govori nam kroz suze Zamir koji sa porodicom živi u kolektivnom centru u Memićima.

On ističe da majka Zumreta ima penziju u iznosu od 175.00 KM, ali da svaki mejsec još mora “namiriti” kako bi kupila potrebne lijekove koje su joj propisali ljekari.

“Nekada posudimo od komšija novac, nekada i ja odem ako me neko zovne na dnevnicu i zaradim i provlačimo se nekako, ali vjerujte da ima dana kada nemamo šta da skuhamo”, priča Halilović dok pokriva petomjsečnog sina da mu ne bude hladno jer ogrijeva nemaju.

Suze zbog teške situacije u kojoj su se našli nije krila ni Almedina koja ističe da je sramota više od komšija tražiti hranu, jer nije vratila ni ono što je posudila prošli mjesec.

Zamir ističe da im je sad najpotrebnija hrana i ogrijev, ali i ako ima neko da mu ponudi posao on će se rado odazvati kako bi zaradio za sebe i svoju porodicu.

Porodici Halilović možete pomoći uplatama na žiro račun broj 132-140-201-365-2476 ili ih kontaktirati putem telefona 062 512 082