U svom nadahnutom govoru, na koji svijet nije navikao da dolazi od jednog američkog političara, kongresmen Ron Paul se nemilosrdno obrušio na američku hegemoniju i spoljnu politiku Vlade, te postavio nekoliko retoričkih pitanja američkom Kongresu. Slijedi prijevod njegovog govora, kao i priloženi video snimak istog.

Šta ako je naša spoljna politika prošlog stoljeća duboko pogrešna i nije služila interesima naše državne bezbjednosti? Šta ako se probudimo jedan dan i shvatimo da je teroristička prijetnja predvidiva posljedica našeg miješanja u poslove drugih zemalja i da nema nikakve veze sa našom slobodom i prosperitetom?

Šta ako podupiranje opresivnih režima na Bliskom istoku ugrožava i Sjedinjene Američke Države i Izrael? Šta ako su okupacija zemalja kao što su Irak i Afganistan i bombardovanje Pakistana u direktnoj vezi sa mržnjom koja je usmjerena prema nama? Šta ako jedan dan osvanemo i shvatimo da gubitak više od 5.000 američkih vojnika na Bliskom istoku od 9/11 nije fer kompromis za gubitak skoro 3.000 američkih građana, bez obzira na to koliko Iračana, Pakistanaca ili Afganistanaca bude ubijeno ili raseljeno? Šta ako konačno odlučimo da je tortura, “poboljšana tehnika ispitivanja”, samodestruktivna i zla i da ne proizvodi korisne informacije, neovisno od toga da li se vršila u nekoj zemlji trećeg svijeta?

Šta ako se konačno shvati da su rat i vojna potrošnja uvijek destruktivni za ekonomiju? Šta ako su svi ratni troškovi plaćeni kroz prevarantski i zlokobni proces inflacije i zaduživanja?

Šta ako konačno spoznamo da ratni uslovi uvijek podrivaju ličnu slobodu? Šta ako se konzervativci, koji se zalažu za manju vladu, probude i shvate da naše intervencije na spoljnom planu pružaju veliki podsticaj proširenju vlade?

Šta ako konzervativci ponovo shvate da je vojna intervencija jedini logičan način jačanja i širenja američke imperije širom svijeta?

Šta ako se američki narod probudi i shvati da su zvanični razlozi započinjanja rata skoro uvijek zasnovani na lažima i da su promovisani ratnom propagandom kako bi služili nekom specijalnom interesu?

Šta ako mi kao narod shvatimo da svaka imperija ima početak i kraj? Šta ako Obama nema namjeru da napusti Irak?

Šta ako je u planu obavezna mobilizacija Amerikanaca za nove ratove ako se ne promijeni naša spoljna politika? Šta ako američki narod sazna istinu da naša spoljna politika nema nikakve veze sa našom državnom bezbjednošću i da je ona uvijek ista od administracije do administracije?

Šta ako su rat i priprema za rat jedna velika prevara koja služi nekom specijalnom interesu? Šta ako predsjednik Obama nije nimalo u pravu u vezi Afganistana, pa prođemo gore nego li u Iraku i u Vijetnamu?

Šta ako kršćanstvo u stvari propovijeda mir, a ne preventivne agresivne ratove? Šta ako se utvrdi da je diplomatija u zaštiti Amerike superiornija u odnosu na bombe i kojekakva mita?

Šta će se dogoditi ako su moje brige potpuno neosnovane? Ništa!

Ali, šta će se dogoditi ako su moje brige opravdane i ignorisane? Ništa dobro!!!