Merusdin Ahmetović je jedan od najboljih napadača u zemlji. Iako u poznim igračkim godinama, ovaj mladić rođen u Kalesiji u posljednje vrijeme igra sjajno, a prošle sezone dao je i značajan doprinos osvajanju duple krune FK Sarajevo. Ahmetović je jučer bio gost Muhameda Bikića na Federalnoj televiziji, a u zanimljivom razgovoru otkrio je dosta zanimljivosti vezanih za svoju karijeru.

– Pitaju me kako pronalazim motiv. Možda baš zato što su pozne igračke godine. Sada mi je veće zadovoljstvo trenirati nego kada sam imao 23 godine. Kada odigram utakmica i postignem gol ili dva, a nisam se maksimalno borio, dođem kući i bude mi krivo. Kada sam dolazio u Sarajevo rekao sam da ću na svakoj utakmici davati 120 posto od sebe. Drugačije ne znam. Tako je bilo i u pionirima, pa u Rusiji, Kazahstanu, a sada i u BiH, rekao je u uvodu.

Dolazi iz Kalesije, kao i Miralem Pjanić.

– Pjanić je komšija u Kalesiji. Otac njegov Fahrudin igrao je u Bosni, koja se tada zvala Jedinstvo Kalesija. Ja sam nakon Bosne igrao za Radnički Lukavac, Budućnost i Slobodu, prisjetio se.

Igrao je u Rusiji. Bio je zvijezda Rostova, što se u bh. medijima nije pratilo na način kao u nekim drugim slučajevima.

– Nisam u prisnim odnosima sa medijima. Nisam tome previše posvećivao pažnju. Tebi sam došao, iako nisam u formi i ne igram kako bih trebao. Protiv BATE-a sam propustio utakmicu. Povreda kakva god da je ostavi posljedice. U Rusiji sam promijenio tri kluba. Rost je bio odskočna daska. Onda me kupila Volga. Bili su tada tamo Rahimić, Blatnjak, Spahić, Topić… Sa Topićem sam se upoznao na pripremama 2008. Poslije Rusije igrao sam u Kazahstanu. Tada sam osjetio zasićenje i bio izgubio motiv i inspiraciju za fudbalom. Onda me kontaktirao Zajko Zeba kojeg znam iz Rusije. Pitao je da li bih se vratio i pomogao. I tako sam se vratio. Došao sam sa 95 kilograma. Svaki posao ako radiš iz ljubavi i dovoljno se trudiš, isplati se… U Sarajevu sam imao veliku konkurenciju. Tada sam rekao da ću na terenu više davati nego u ovim intervjuima. Ostao sam duže nego što treba.

Sarajevo je prošle godine ostvarilo veliki uspjeh..

– Kostur ekipe je ostao. Imali smo širok roster. Teško je igrati Kup i prvenstvo sa 11 igrača. Mi smo imali na svakoj poziciji po dvojicu igrača koji su mogli igrati. Dupla kruna je zaslužena.

Imao je priliku nastupiti i za A reprezentaciju BiH.

– Bio sam iznenađen. Tada sam bio najbolji strijelac lige. Dobro sam igrao na turneji. Ostat će zapisano, toga ću se rado sjećati.

Nedavno je Sarajevo doživjelo težak poraz u gradskom derbiju od Željezničara.

– Povrede su bile najveći krivac. Zgusnut raspored, Evropa je ostavila također traga… Ne znaju ljudi koliko je ulaganje i potrošnja igrača na utakmicama poput one protiv Celtica. Te utakmice su teže i napornije nego pola sezone u premijer ligi. Željo je zasluženo pobijedio. Nije fudbal jedna utakmica. Zrinjski je najveći konkurent Sarajevu uz Željezničar. Oni ciljano dovode pojačanja. Osvojili smo duplu krunu. To je historija. U fudbalu se ne živi od minulog rada. Mi uvijek težimo najvećim ambicijama. Svaki trening je novo dokazivanje. Imamo klubove gdje igranje predstavlja rekreaciju.

Pokušao je objasniti i zbog čega bh. klubovi u Evropi ne uspijevaju ostvariti dobre rezultate.

– U BiH imate tri utakmice za koje možete reći da su klasa više u odnosu na druge. Sa malo više sreće mogli smo BATE izbaciti lagano, rekao je.

Još uvijek ne namjerava napustiti fudbal.

– Do ljeta imam ugovor. Igrat ću dok ima zdravlja i dok budem mogao davati doprinos na terenu. Kada osjetim da to nije to, bez obzira na ugovor, ja ću sam otići, poručio je ljubimac Koševa.

(sportske.ba)