Kalesija -8°

Sanjam da ne budemo građani drugog reda

Danas u jeku bošnjačke borbe za prava većine, dižem svoj glas kao što je to učinio dr. Martin Luther King u svojoj borbi za prava manjine i uzvikujem: “Freedom now”.

U danima kada nas pojedine tv-kuće “bombarduju” natpisima u kojima nas oslovljavaju s neradnicima, neki web portali kažu da “Ostankom vjeronauke u školama, jedino su građani na gubitku”, odgovaram i glasno kažem “Ja sam građanin Bosne i Hercegovine”!

U danima kada ateistička, religiofobična eskadrila napada sve što je meni, kao vjerniku, od krucijalnog značaja, i ja, kao i M.L. King jasno poručujem da, pored svega toga, “Ja imam san”. “Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san.” To je san koji je duboko ukorijenjen u mom bosanskom biću.

Imam san i u njemu zemlju Bosnu i Hercegovinu, slobodnu, nezavisnu, jedinstvenu u kojoj većina ne teroriše manjinu niti manjina većinu. Zemlju kojom vladaju, u očima stranaca, ponosni na svoj narod obični ljudi, koji dijele njihove probleme i svojim uticajem na svaki način pokušavaju, dakle svim silama, doprinijeti boljitku naše nam zemlje.

Imam san da će se jednoga dana „ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja. Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima”, svi smo ustavom priznati jednakima i ne možeš mene i moj narod proglašavati građanima drugog reda.

Ne možeš mi moju zemlju omrznuti, otjerati me u neku drugu. Ne možeš mi, ti ministre, niti tvoji politički istomišljenici umanjiti ljubav prema njoj i dovesti u pitanje moj ostanak u njoj. Ovo je zemlja mojih djedova i pradjedova, posuđena mi od mojih potomaka i ja je nikome ne dam. Sunce tuđeg neba neće me vidjeti, jer ovdje je sve moje, ovdje su moja brda i doline, moji potoci, rijeke, moja kuća, avlija, drvo i cvijet, sve je to moje a tuđe neću niti želim.

Nemoj mi ispipavati puls ljubavi prema domovini, krećući od ukidanja ocjena iz vjeronauke, napada na moga poglavara, sve je to, moj ministre, već viđeno, no ovoga puta ja ne idem nigdje. Ostajem ovdje da se borim i svojim potomcima ostavim ono što sam krvavo platio. U tuđinu nećemo, svoje ne damo i borićemo se za svaki bosanski kamen i branićemo čast našu i naših velikodostojnika ma od koje voštane figure i marionete napadi dolazili, jer ja imam san.

Imam san u kom se moje dijete sutra neće morati pravdati vršnjacima da je on odličan učenik, premda pohađa vjeronauku i da njegova petica iz vjeronauke je petica u nizu njegovih petica, te da bi bio odličan i bez vjeronauke. Ne dam da mu usadite osjećaj da je on građanin drugog reda, drugačiji, da nije Europljanin te da je nazadan, jer on svoje obraćanje počinje sa „Selam alejkum” i iz poštovanja i ljubavi ljubi svoju majku u ruku, na Bajram oblači najljepše odijelo i svome djedu svaki petak uči Jasin.

Imam san u kom će televizija prilikom tumačenja i analiziranja govora moga vjerskog poglavara, početi sa tumačenjem od samog početka njegova govora i prve poruke “Es-selamu alejkum” pa će svim građanima Bosne pa i šire objasniti značenje te univerzalne poruke mira.

Imam san da kada neki poglavar najavi demonstracije, neće političari te najave prosljeđivati kao napad na njegov narod, jer u mom snu postoji objektivna FTV koja prenosi da će eventualni protesti biti protiv vlasti, a od strane naroda, jer ja sam taj narod.

Imam san i u njemu se pišu parole u raznim bojama a na parolama piše “Ja sam vlast u ovom narodu i sluga sam svoga naroda”.

Imam san u kom skupa sa svojom djevojkom koja nosi maramu obilazim ljepote Banja Luke, ni ne pomislivši da ćemo biti zbog njene marame, u najmanju ruku, prozvani.

Imam san i u njemu ne pazim na kojoj strani sam Mostara.

Imam san, san u kome moj ministar obrazovanja kulture i sporta na francuskoj televiziji objašnjava kako jedna “pokrivena” nana ili djevojka nije potencijalni terorista, nego je to nana koja u sebi gaji prefinjenu kulturu života, i kako islam nas ne čini nazadnim pri tome pokazujući tek izdizajniranu odjeću za Maidu Burajić iz Maglaja, reprezentativku BiH u karateu, kojoj ranije nije dozvoljen nastup s maramom na glavi na Evropskom prvenstvu. “Mi smo se potrudili i Maida će sada moći nastupati na takmičenjima i braniti boje naše države”, u mome snu svoje obraćanje završava moj i Maidin ministar.

Imam san, u mom snu jedna politička partija i njeni istomišljenici ne mogu mi nametati stav i ubjeđivati me kako meni smeta moga komšije vjeronauk.

Imam san u kom se pojavljuje “novi Šantić” koji piše pjesmu “Dobro je da ste opstali ovdje, sunce ovog neba ne bi nas vako’ grijalo da vas nam nije”.

Imam san u kom nas “naši” predstavnici neće gurati u dolinu očaja i za svaku prljavštinu kriviti jasno bijelu ahmediju i uvijek krivca vidjeti u drugima, koji će braniti prava moga djeteta kao da se tiče prava njegovog.

Imam san, san o Bosni kao svjetskom primjeru borbe protiv diskriminacije i uskraćivanja osnovnih ljudskih i vjerskih prava, kako manjinskih tako i većine. U njoj se susreću i grle “istok i zapad”, a jedan drugom ne smetaju nego se nadopunjuju.

Imam san u kom moj predsjednik drži predavanje na američkom univerzitetu i govori im šta je demokratija, liberalizam, suživot, tolerancija, poštivanje, poštenje i kako studente političkih nauka poziva da jednim obilaskom Bosne i Hercegovine vide sve ono o čemu su do sada samo čitali u knjigama.

Imam san i u njemu sloboda govora ne znači da možeš prenositi neistine, manipulisati i igrati se osjećajima jednog naroda, jer u mom snu direktor televizije i urednik boje se Boga lagati, jer ih je vjeroučitelj u školi naučio da Bog sve čuje, sve vidi i ništa mu se sakriti ne može.

Imam san u kom se ne govori kako je uspio samo onaj koji je otišao iz Bosne.

Imam san i u njemu Bosnu i Hercegovinu punu čestitih ljudi i žena, moralnih i plemenitih ljudi iz vlasti, najljepših djevojaka i najboljih momaka.

Imam san, od njega neću odustati, a o njega će se splesti svako ko ga pokuša skrnaviti.

“S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni neskladnosti naše nacije pretvoriti u zvukove predivne simfonije. S ovom spoznajom bit ćemo sposobni zajedno raditi, zajedno se moliti, zajedno se boriti..”

Ako želite “Mirnu Bosnu”, onda ovo mora biti istina.

Hidajet ef. Kobilica

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
[contact-form-7 id="257132" title="Report error"]

Komentari

Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

Povodom Dana državnosti BiH: U srijedu šahovski turnir za učenike o …

Hurija i Adem iz Zenuna u braku 51 godinu

Zimska služba u Kalesiji aktivno čisti puteve: Građani se mole za s …

Putopisca Roberta Dacešina oduševila drvena džamija u Priluku stara …

Načelnik Mujkanović održao sastanak sa direktorima javnih ustanova …

CLOSE
CLOSE