Postoji više razloga zašto bi svako trebao pročitati roman „Ko je zgazio gospođu mjesec“ autora Asmira Kujovića. Ti razlozi nisu što je za ovaj roman dobio najveće priznanje u BiH, godišnju nagradu Društva pisaca u BiH, ni ti što su ga smatrali najtalentiranijim piscem mlađe generacije; iako bi to mogli biti razlozi, ako marite za nagrade i priznanja.

Razlozi su sljedeći: Prvo će vam se zamantati u glavi i pitat’ ćete se „O čemu ovaj piše?“ , pa ćete nastaviti čitati iz puke znatiželje jer vas je zaintrigirao i jer je na nekin način „dirao mečku“u vama. Potom će vas navesti da zavolite sve te likove, njihove sitne nestašluke i shvatit’ ćete da se u određenom trenutku smijete na glas.

Onda će vam zavrtiti um i povesti kroz sve ljepote odrastanja, zabavljanja i životnih ideja kroz koje prolazi mlad čovjek. Provest će vas kroz period ratne agresije na BiH na nov, neobičan, ličan način kroz dnevnik jednog od glavnih likova. Pa će vas vratiti u dublja promišljanja o životu, smrti, o onom šta dolazi kada sve nestane ali i kako je sve nastalo.

Hodat’ ćete kroz moderan svijet tehnoloških čuda, „nekih novih klinaca“, zaluđenih masovnim medijima i trendovima, upoznat ćete samoću tamo gdje je sve krcato.

Autor obrađuje bezbrižne periode djetinjstva, seksualnog odrastanja, sitne nestašluke, dogodovštine, temu prijateljstva od rane mladosti pa u sebi zajedno s likovima pjevušimo:

„Od naselja do Titova dvora,

pružila se žica telefona!

A iz dvora Tito nam govori:

„Jel vam teško udarnici moji?“

Nije teško a nije ni lako-

mjesec dana krampati ovako!

Predstavlja nam sukob vjere i magije, sukob identiteta i zagonetna stanja uma. Kod Kujovića postoji određena sposobnost da se prebaci s lika na lik, identiteta na identitet i kreira neobične karakterne crte, likove koji su ogoljeni do srži pa upoznajemo najdublje kutke njihovih ličnosti. Kujović nas neće samo zaintrigirati svojim prije svega psihološkim romanom, već će nas nasmijati svojim dječačkim, crnim, ogoljenim humorom koji je inteligentan upravo zato što je jednostavan.

Neki od opisa :“Dok pljusak raznosi porođajne krike i šapate bolesničke…gugutanje zaljubljenih parova i bijelu čergu ulične lampe…Tramvaj raskopčava ulicu, kao rajfešlus žensku haljinu.“

„Iz mraka polagano svitanje nekog ženskog lika. Kao na slikarskom platnu javljaju se obrisi – djevojačka kosa se stapa sa tamom, tako da ju je teško razmrsiti od gustog noćnog neba.“

Kao i ostale preporuke za čitanje, i ovu knjigu možete pronaći u JU Gradskoj biblioteci Kalesija.

A.Osmanović