Posljednji sudijski zvižduk Dino je dočekao nervozan, oznojenih dlanova i sa mučninom u stomaku. Poraz protiv Nigerije mu je teško pao. Dodatnu mučninu su mu stvorili komentari i tekstovi na internetu u kojima se hiljade bh. selektora iživljavalo nad zmajevima.

Dino je ubrzo otišao u krevet. Spavao je tek nekoliko sati. Ujutro je otišao u kafić i naručio kafu. Ustao je nakon pet minuta, jer je konobar, zajedno sa još dva gosta, već otjerao Sušića, Džeku izbacio iz prve postave, a Spahiću oteo kapitensku traku.

Dino je otišao u stan, sjeo za kompjuter i odlučio da napiše pismo zmajevima. Bio je revoltiran, razočaran, ali, i u inat svemu, ponosan.

Dragi i veličanstveni zmajevi.

Ne znam odakle bih krenuo, ali pišem ono što ovog jutra mislim i što mi leži na srcu. Teško podnosim poraze reprezentacije Bosne i Hercegovine, kao i većina istinskih i iskrenih navijača. Tome svjedoči gušenje u grudima, stalna nervoza i zgužvane kutije od cigareta. Brojne izgovorene psovke ovom prilikom neću ni spominjati, ali bilo ih je upućenih i do Novog Zelanda. Vidim, zmajevi, ni vas psovke nisu zaobišle.

Da vam kažem, prije svega, žao mi je zbog poraza od Nigerije. Lično mislim da smo mogli proći grupu i još koji dan duže se ostati u Brazilu. Moglo je puno bolje. Možda dojam popravimo protiv Irana. Ali, sve ono što se odnosi na taktiku, igru, zalaganje fudbalera na terenu, ostavljam fudbalskim znalcima i stručnjacima da objektivno analiziraju. Oni će nam, valjda, hladne glave kazati gdje ste vi zmajevi na svjetskoj fudbalskoj mapi, gdje ste griješili, gdje ste dobri bili, šta treba mijenjati u timu ili možda u stručnom štabu… Šta god da se desi nakon ovog prvenstva, ponovo ćemo se, ako Bog da, vidjeti na bosanskom bedemu, prepunom Bilinom polju. Dlanove i grla, kao i uvijek, nećemo štedjeti. To vam sigurno mogu obećati.

U cijeloj priči me najviše nervira i živce kida odnos navijača prema vama, a pogotovo onih koji su prekjučer skontali šta je ofsajd, i onih koji u životu nisu šutnuli loptu ili malo brže potrčali. Dragi zmajevi, u subotu u ponoć, po našem vremenu, vi ste bili najjači i najbolji, a dva sata kasnije, najslabiji i najgori. To samo može u Bosni, iz krajnosti u krajnost. Valjda ste već na to navikli kroz kvalifikacije. Međutim, ja ne mogu tako. Ne mogu zaboraviti svu onu sreću koju ste donijeli dok ste gazili kroz kvalifikacije i dok se stvarala nova fudbalska svjetska sila. To pravi navijači, uprkos svemu, nikad ne zaboravljaju.

Dragi zmajevi, vaš, odnosno naš zajednički nastup u Brazilu, ja gledam dosta šire. Za mene to nisu obične utakmice. Himna naše zemlje na prepunoj Maracani, kada smo sjajno igrali protiv velike Argentine i Messija, pobjeda je napaćene Bosne i Hercegovine. To je velika i ogromna pobjeda, jer vi predstavljate zemlju gdje pola države ne navija za vas, u kojoj se pale državne zastave, u kojoj je preko 40 posto nezaposlenih, gdje korupcija i kriminal cvjetaju… Vi ste, uprkos svemu, odveli ovu državicu sa 3,8 miliona stanovnika na najveće svjetsko fudbalsko takmičenje. Vi ste nas konačno učinili ponosnim i vratili dostojanstvo ovom narodu i ovoj državi. Za mene, vi ste nakon Ibiševićevog gola u Litvaniji već osvojili Svjetsko prvenstvo.

Krivo je i meni zbog loše igre protiv Nigerije, dragi zmajevi. Zato, treba vas i kritikovati, i trebate priznati i vaše greške. Jer, za reprezentaciju je čast igrati. Za reprezentaciju se igra srcem i daje se 200 posto. Vi ste odabrani među stotinama fudbalera, i kao takvi, treba odgovorno da se odnosite prema svetom bh. dresu. Kritika da, ali pljuvanje, vrijeđanje i nipodaštavanje zmajeva, ponosnih bosanskih sinova, ne, i nikada.

Jer, ko u ovoj državi uopšte ima pravo pljuvati i vrijeđati vas zmajeve, koji ste nas toliko puta obradovali i usrećili? To pravo nema niko. Oni što vas vrijeđaju, neka se stide. A mi, istinski navijači, jedva čekamo nove kvalifikacije. Budite još bolji.

OSLOBOĐENJE