Unutrašnja ljepota je nešto što se ne može kupiti, stara je poslovica. Na maturskoj večeri MSŠ Kalesija mnogi su na različite načine pokazali svoju ljepotu, izborom šminke, haljina ili na neki drugi način. Adelisa Husejnović jedina je djevojka koja je na maturu došla pokrivena, odnosno jedina djevojka sa hidžabom. Za svoju haljinu, odnosno nošnju pobrala je mnoge simpatije, čak i najveći broj lajkova na društvenim mrežama. No, njen put do uspjeha nije bio nimalo lagan. Ponosno je obukla haljinu, došla na matursko večer kako bi uživala sa ljudima sa kojima je četiri godine dijelila klupu, hodnik, kredu, tajne ali i znanje.

„Prvo sam se omišljala da li da idem ili ne. Onda sam odlučila da kupim materijal i da napravim haljinu po mojoj želji i da pokažem kako se može lijepo izgledati i na hidžabom“, govori Adelisa te nastavlja.

Tu noć sam provela sa svojim prijateljima nisam bila do kraja, ali sma bila sat dva što je bilo dovoljno da se oprostimo i da jedni drugima poželimo dalju sreću u školovanju. Neki od njih će i vani, neki će upisati studije u drugim gradovima, a ja ću ukoliko mi finansije dozvole upisati Informacijske tehnologije u Mostaru.

Odluka za hidžab

U vrijeme kada većina djevojaka u srednjoj školi razmišlja o tome kako će se obući ili kako će se provesti na moru, Adelisa je nakon prve godine Gimnazije razmišljala kako će se pokriti, odnosno odlučila se na nošenje hidžaba te se okreće vjeri.

„Bio je Ramazan, sjećam se da sam sjela sa majkom i da sam joj rekla šta želim. Njeno prvo pitanje je bilo da li sam to sama oslučila jer nije željela da to bude nešto prolazno. Rekla sam da ja to želim i ona me je podržala u tome“, priča nam Adelisa.

U početku je tvrdi ona bilo ljudi koji su se od nje distancirali, ali na kraju su shvatili da je ona ostala ista odnosno da je i dalje tu za prijatelje bez obzira na hidžab.

„Bilo je pomalo i komičnih scena na početku jer kada neko priđe i pozdravlja se ja nisam pružala ruku, pa su nekad prijatelji izbjegavali da se pozdravljaju sa bilo kim kako bi se u jednu ruku solidarisali samnom“, kroz osmijeh kaže ova devetnaestogodišnjakinja.

Adelisa priča da je na početku dobijala i podršku pojedinih profesora koji su je shvatali zrelije i ozbiljnije u odnosu na druge učenike.

„Svaki početak u jednu ruku je težak. Ja puno čitam literature o vjeri i znam kroz koje su muke prošli Muslimani za vrijeme Muhameda a.s. kada su ubijani zato što su htjeli da budu muslimani, ali su istrajali u tome pa ću i ja“, govori Adelisa.

Nedugo nakon što se pokrila, na taj potez se odlučila i njena majka Mirsada koja i danas nosi hidžab. Ona poziva i druge djevojke koje se odluče na ovaj potez da poštuju druge, da imaju vjeru i da nikada ne osramote maramu sa kojom se trebaju ponositi.

Život bez oca

Kada je imala devet godina ova sada možemo slobodno reći uspješna djevojka je ostala bez oca. Nije poginuo ili umro, ostavio ih je njih četvero djece Eminu, Emraha, Bajru i Adelisu kao i suprugu Mirsadu, od tada se njih petoro drže zajedno i pomažu jedni druge. Otac ih je napustio i sam se vratio u Đuliće kod Zvornika odakle su protjerani 1992. godine.

„Nije me sramota raditi i zaraditi za sebe i svoju porodicu. Nikada ne bi ukrala ili osramotila majku, ali i oca. Bez obzira kakav je on je ipak moj otac i voljela bi da nekad s njim sjedem da mi da neki savjet da imam neki oslonac iako nije sa nama“ drhtavim glasom priča o porodici.

Majka trenutno radi na održavanju higijene u Gradskoj džamiji i to nam je izvor primanja, ali smo hvala Allahu zadovoljni onim što imamo sada već veselijim glasom priča Adelisa koja s ponosom izgovara ime majke Mirsade.

Adelisa se moli i Bogu da njena mlađa sestra koja je završila Osnovnu školu u Kalesiji bude primljena u Mašinsku školu u Kalesiji gdje je predala papire, a za braću je ubjeđena da će uspjeti i da će biti dobri ljudi i sigurno dobri fudbaleri.

Momak velika podrška

Tri godine moj momak je uz mene, daje mi podršku u svemu što radim i to je jako bitno. Divno je imati takvog jednog momka koji će vas podupirati, pomagati pa nekada vam i ukazati na greške. To se zove sreća ali i ljubav, ističe na kraju razgovora Adelisa.