Svijet će se prisjeća tragedije u Černobilu, najveće civilne nuklearne katastrofe. Posljedice do danas, četvrt stoljeća poslije, nisu precizno izmjerene i prijetnja su okolišu, čemu se, smatraju znanstvenici, ne posvećuje dovoljno pozornosti.

Zbog pogreške u rukovanju i nedostataka u sigurnosnom sustavu, reaktor broj četiri nuklearne elektrane u Černobilu, u Ukrajini, eksplodirao je 26. aprila 1986. godine u jedan sat i 23 minute, tijekom sigurnosnog ispitivanja. Buknuli su požari, a nuklearno gorivo gorjelo je dulje od deset dana te je oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji najmanje 200 bomba bačenih na Hirošimu.

Radijacija je onečistila velik dio Europe, najviše Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju. Radioaktivna prašina i pepeo raspršili su se na području većem od 200.000 četvornih kilometara. Radioaktivne čestice pronađene su i u Irskoj i Škotskoj.

U eksploziji je poginuo jedan radnik, čije tijelo nikada nije pronađeno. Drugi je umro nekoliko sati poslije u bolnici. Prvi vatrogasci bili su izloženi golemoj količini radioaktivnosti, a idućih sedmica je umrlo 28 osoba.

Vlasti tadašnjega Sovjetskog Saveza, u čijem je sastavu bila Ukrajina, šutjele su. Evakuacija 48.000 stanovnika počela je tek sutradan. Za Praznik rada, 1. maja, školska djeca diljem Ukrajine održala su redovitu smotru, a Mihail Gorbačov, posljednji sovjetski predsjednik, šutio je o katastrofi sve do 14. maja.

Na uzbunu je zazvonila Švedska 28. maja, kada je izmjerila neuobičajenu razinu radioaktivnosti. Tada je sovjetska novinska agencija TASS objavila šturu vijest o nesreći u Černobilu.

Sovjetske vlasti uspjele su reaktor ohladiti tek u svibnju i otvoriti put izgradnji privremenoga betonskog oklopa, koji je završen nakon šest mjeseci. Za gašenje požara i čišćenje SSSR je unovačio više od 600.000 likvidatora, koji su dobili snažnu dozu radijacije uz minimalnu zaštitu. Dvije hiljade tih ljudi prosvjedovalo je prošle sedmice u povodu 25. godišnjice te katastrofe, tražeći socijalnu, zdravstvenu i stambenu pomoć te veće mirovine. Nekoliko tisuća likvidatora umrlo je u roku od nekoliko godina nakon katastrofe.

Samo u Ukrajini, prema službenim podacima, 2,3 milijona ljudi bilo je izloženo radioaktivnim oborinama, zbog čega su mnogi oboljeli od raka. Liječnici misle da milijuni ljudi imaju zdravstvene tegobe povezane s katastrofom, javlja Hina. Ukrajinske vlasti smatraju da je pet milijuna ljudi bolovalo zbog katastrofe. UN je 2005. objavio da je 4000 ljudi ubijeno zračenjem, no Greenpeace, međunarodna udruga za zaštitu okoliša, procjenjuje da je radioaktivnost mogla uzrokovati smrt od 100.000 do 400.000 ljudi u trima bivšim sovjetskim republikama: Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji.

Jedina nesporna posljedica katastrofe je velik broj oboljelih od raka štitnjače, objavio je u veljači UN-ov znanstveni odbor UNSCEAR. Govori se o 6000 ljudi, od kojih je 15 umrlo.

Nakon tragedije tri su druga reaktora u Černobilu radila do novembra 2000., kada je pod pritiskom međunarodne javnosti ta nuklearna elektrana napokon zatvorena. Radovi na izgradnji novoga, sigurnijeg oklopa počeli su potkraj 2010., a trebali bi biti završeni 2015.

Svjetske su sile na donatorskoj konferenciji u utorak u Kijevu obećale 550 milijona eura za novi betonski oklopu koji bi trajno riješio problem černobilskog reaktora. Tom je prigodom glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon pozvao svijet da pojača standarde nuklearne sigurnosti te da izvuče pouku iz černobilske nuklearne katastrofe.

hrt.hr