– A ona lijepa ko sto eura sa tri nule. Ima tako žene koje od ljepote ne daju gledati u sebe… a vala ima i onih u koje ne možeš gledati iz drugih razloga… ali meni je to manje bitno, to kako izgledaju…

Vidi se po tebi jarane, izgleda da ni ti odavno u ogledalo pogledao nisi, misli Šefket, a sve grize donju usnu da ne bi šta lanuo. Mušterija je mušterija, šuti i vizi. A da se nakotilo kretena, nakotilo se, od njih se, još malo sunce neće vidjeti.

Kroz taksi ko prije kroz željezničku stanicu u Doboju prodefiluje stotinu čuda i različitih ljudi. Jedni šute, drugi usta ne zatvaraju, desi se i pokoja pametna ali se navalja i gluposti. Taksisti ko usisivači, htjeli ne htjeli usisavaju. Svaka koju prešute nosi im manje glavobolje, šta god rekao onaj filozof koji narod nagovara da misle svojom glavom.

Samo ti misli jarane, ja znam neke koji su mislili pa bez glave ostali, konta Šefket.

Sjeo jedan naprijed, na suvozačevo sjedište i udario priču o ženama. Misliš taj sve zna, tako se čini, a sve miga jednim okom kad priča, pa ti valja gledati u njega htio ne htio, a valja i voziti…

Poslije, kad je Šefket pokušao da se sjeti šta je onaj sve nagovorio, nije mu baš uspjelo. Upamtio je jedino da se narod kurva gdje stigne i gdje ne stigne, i da su stvarno rijetke čestite ženske (a promaklo mu je i to šta je i ko, i pod kojim uslovima danas čestit). Misli o onom migavcu koji je onu smotao ondje, a neku drugu na drugom mjestu, i fali se ko da se popeo na planinu…

Jednom je tri puta, to je upamtio, sad šta je radio to mu promaklo.

Vala je od te kurvanjske priče malo toga upamtio, a i bolje je, nema tu pameti, i veliko je pitanje ko tu koga vara, sebe ili druge, i dokle, i po koju cijenu, i svašta nešta.

Taksi ponekad posluži da se vide ljudi koje putevi vode u različitim smjerovima; znaju se, ali se rijetko viđaju.

– Na trgu najviše golubova, čitava jata, perje leti na sve strane. Ti golubovi nikad nisu gladni, neko ih uvijek hrani, a posebno jedna starija žena u dimijama. Dobri su golubovi, jedino što puno seru po ljudima, ali znaš šta – po ljudima uvijek neko sere pa je najmanje zlo kad su to golubovi. Šta misliš da krave lete…

– Vozi Haso bicikl. Naiđe Huso i pita ga: Odličan ti je taj bicikl, odakle ti?

Haso priča. „Idem ti ja šumom, kad eto ti Fate na biciklu. Kad me je vidjela, stane, siđe sa bicikla odgurne ga u stranu, skine haljinu i kaže: – Uzmi Haso šta ti drago… I ja uzmem bicikl…

Huso sluša i konstatuje: – Pa ja, nećeš valjda uzeti haljinu….

Bude ponekad interesantnih dana i duhovitih putnika. Urijetko ko pravog meda, ali bude…

Taksi Šefket