– 100-te godine p.n.e. rodio se Gaj Julije Cezar, rimski vojskovođa i državnik. Ratovao je prvo u Maloj Aziji, zatim u Španjolskoj, a godine 60. prije Krista vratio se u Rim i sklopio s Pompejima i Krasom prvi trijumvirat. Pokorio je galska plemena, poduzeo dva pohoda protiv Germana, a dva je puta uzalud pokušavao invaziju na Britaniju.

Cezar se oštro sukobio sa senatom i Pompejima, pobijedivši ih kod Fersala u Tesaliji. Nakon toga svladao je egipatsku vojsku i svojoj saveznici Kleopatri prepustio upravu nad Egiptom. Sredio je prilike u Judeji i Siriji i munjevito pobijedio pontskoga kralja Farnaka kod Zele, odakle je poručio senatu: ‘Veni, vidi, vici!’ (Dođoh, vidjeh, pobijedih).

Vrativši se u Rim, Cezar je uveo diktaturu. Na vrhuncu moći, 15. ožujka 44. godine prije Krista ubili su ga urotnici iz patricijskih redova, na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem.

– 1536. godine u Baselu umro nizozemski filozof, humanist i jezikoslovac Erazmo Roterdamski. Rođen je u Roterdamu 28. listopada 1465.godine.

Po svom književno-znanstvenom radu i životnom stavu Erazmo je najsvjetlija i najznačajnija ličnost humanizma. Majstor je latinskog stila, a njegovao je sve književne forme – od poezije do naučnog traktata. Njegova izdanja Aristotela, Novog zavjeta, Jeronima i Augustina, fundamentalna su djela europske filologije i tekstovne kritike, a njegov spis ‘De racione studii’ prvi je sistematski program humanističkog školskog obrazovanja.

Iz njegovih djela i pisama izbija lik čovjeka koji je širinom i kritičnošću svojih znanstvenih gledanja te nepomirljivošću prema moralnom licemjerju i falsifikatima ljudskih svetinja visoko nadrastao svoju epohu.

 – 1884. godine rodio se talijanski slikar Amedeo Modigliani. Potječe iz talijansko-židovske porodice, a majka mu je bila potomak velikog filozofa Spinoze.

Veći dio života proveo je u Parizu. Jedan je od predstavnika pariške škole, ali je njegovao prepoznatljiv stil te su njegovi likovi imali stilizirane duguljaste forme. Najviše je slikao ženske aktove i figure radnika. Umro je u Parizu 25. siječnja 1920. godine.

 – 1904. gopdine rođen je čileanski pjesnik i diplomat Pablo Neruda, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1971. godine. Bio je u diplomatskoj službi, pa je više godina živio u Madridu, gdje se družio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima.

Za vrijeme Španjolskog građanskog rata bio je na strani republikanaca, zbog čega je kasnije u svojoj zemlji bio proganjan. Isprva je pisao ljubavnu, pomalo romantičnu poeziju, senzualnu i punu elegičnih tonova, ali je postepeno prelazio na političke i socijalne motive, a izraz mu je bivao sve oštriji i burniji, sa znatnom primjesom nadrealističkih slika.

Gotovo potpun preokret značila je Nerudina poema ‘Španjolska u srcu’, izašla 1937. godine u kojoj je iznio svoj ljudski, potresni glas o strahotama Španjolskoga građanskog rata. Otada njegova poezija postaje posve angažirana.

Najvažnija mu je knjiga ‘Sveopći spjev’, to je neka vrsta epopeje u 15 poglavlja u kojoj je opjevana teška prošlost i sadašnjost Amerike. Neruda je od 1919. godine do kraja života objavio dvadesetak knjiga stihova. Umro je 23. rujna 1973. godine.