Sjetio se jednom tako vrli pisac i scenarista neki kako u ovoj besparici na jeftin način popuniti programsku šemu na svojoj turbofolk televiziji, a privući mase ne pretjerano zahtjevnih gledalaca, pa je okupio dvadesetak idiota bez ikakvih intelektualnih i moralnih predispozicija, nagurao ih u oveću štalu (gdje je većini njih i u stvarnom životu mjesto), a zatim to ponudio kao prvorazrednu medijsku atrakciju. Da bi se priklonio i ruralnom dijelu publike koja se gledajući emancipovanog „Velikog brata“ vjerovatno osjećala iskompleksirano, kuću je pretvorio u štalu. Tako smo dobili popularnu Farmu, tragikomični skup cirkusanata, prostitutki i maloumnika bez imalo morala i dostojanstva koje po čitav dan snima kamera. I mi uživamo u tome.

Masa zombija pred malim (i odskora onim malo većim) ekranima bez imalo kritičke svijesti i sposobnosti rasuđivanja je uvijek rado prihvatala sve što joj se servira, makar to bilo i degutantna kvaziporno danguba poput ove naše Farme. Svjetina voli dangube i razbibrige. Neće teških tema o svojim jadnim i besmislenim životima. Voli gledati psovke, golotinju, maloumna naglabanja i prostakluke, pa svakodnevno čeka svoju dozu ove morbidne splačine. Gledati uživo 24 sata dnevno bolnički odjel za mentalne bolesti bilo bi definitivno zanimljivije i korisnije od ovih odvratnih reality-a.

Traje to tako onda čitavu godinu, iz dana u dan kao hipnotisani gledamo ko je koga pipkao, ko nije oprao suđe, ko ne zna pomusti kozu, ko je s kim prespavao, ko je kome rekao da je tuka, opsovao majku i slične stvari od krucijalne važnosti za naš život. Trošimo pare i vrijeme glasajući i navijajući ko će izaći, a ko ući u štalu i pravo nam je dobro.

No to nije sve. Totalno nezainteresirani za odgoj, dopuštamo mi da nam i djeca upijaju psovke, prostakluke i idiotsko ponašanje učesnika ove arene za masakriranje ljudskog dostojanstva i svih civilizacijskih vrijednosti.

Kada ovome dodamo savršen prilog od dvije do tri sapunice dnevno, naše moždane vijuge neminovno vrišteći odumiru, a naši ukućani gube svaki osjećaj za moral i zanimanje za stvarne probleme u svom životu i društvu.

Onda nije nikakvo čudo kad nam dijete sa dvanaest godina postane cajka koja u miniću obija kafiće u kasnim noćnim satima i dovodi momke kući. Pa ona je sa svojom mamom i babom gledala da je sasvim uredu, čak i poželjno, biti fufica sa dvoznamenkastim koeficijentom inteligencije koja se prostituira pred cijelom nacijom i troši više na šminku nego na knjige i školski pribor.

Kao što je i naš praznoglavi sin ovisnik o kafanama, trećoj finskoj hokej ligi i kladionicama koje mu ubijaju svaku zdravu ambiciju i eventualni uspjeh u životu i školi, a mi to mrtvi hladni posmatramo. Umjesto da mu oblikujemo budućnost i pravimo on njega čovjeka i zdravu jedinku, mi dopuštamo da mu umjesto stvarnih uspjeha, praznik u ispraznom životu bude polufinale Lige šampiona.

Kome može biti zanimljiv Ekrem Jevrić, retardirani prostak koji vjerovatno ima neki oblik mentalnog poremećaja ili Milan Tarot, ludak, ubleha i pljačkaš naivnih?!

Kome mogu biti zanimljive nekakve ogavne Stanije i Jovane, dežurne donatorice ženskih spolnih atributa medijima željnih pornografije i jeftinog smeća?!

Mislio sam da su sapunice pošast, ali sam vidjevši „Farmu“ promjenio mišljenje. Ljudi gledajte i turske sapunice ako već morate gubiti vrijeme, ali nemojte ove toksične bljuvotine. Ovo je dno televizije i otvoreni atak na ljudski moral i intelekt. Nemojmo ovo olahko shvatati jer će nam se obiti o glavu. Sačuvajmo sebe i svoje ukućane od ovoga po svaku cijenu.

(NaseVijesti)