Profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN) i direktor Centra za napredne studije u Sarajevu dr. Ahmet Alibašić autor je brojnih članaka o islamu u jugoistočnoj Evropi i međureligijskim odnosima. Na FIN-u predaje predmete koji se vežu uz oblast islamske kulture i civilizacije.

Doktorirao je prošle godine na Fakultetu političkih nauka, a prethodno magistrirao na Međunarodnom institutu za islamsku misao i civilizaciju u Kuala Lumpuru (Malezija). Tokom protekle sedmice promovirana je knjiga “Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića”, čiji je urednik, između ostalih, i prof. dr. Ahmet Alibašić.

Dobitna kombinacija

U intervjuu za “Dnevni avaz” dr. Alibašić se osvrće na lik i djelo reisa Cerića, stanje u Islamskoj zajednici (IZ) u BiH kao i među Bošnjacima, političku situaciju u zemlji, kao i događaje koji trenutno potresaju planetu, a riječ je o reperkusijama filma “Nevinost muslimana” te situaciji u Siriji.

Ove sedmice promovirana je knjiga koja govori o radu i djelovanju reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i Islamske zajednice u proteklom 20-godišnjem periodu. Možete li se, možda s nekog ličnog aspekta, za naše čitaoce osvrnuti na dvije decenije djelovanje reisa Cerića?

– Kako formalno ne obnašam nikakvu funkciju u Islamskoj zajednici, imao sam komfor da s reisu-l-ulemom sarađujem povremeno uz obostrani pristanak i, vjerujem, na obostrano zadovoljstvo. To mi je davalo mogućnosti i izbor koje oni koji su po službenoj dužnosti sarađivali s reisom, možda, nisu imali. Oni stoga mogu imati drugačije mišljenje.

Reisov rad sam pratio i kao istraživač. Ipak, radije bih ovom prilikom rekao samo ovo – na svečanosti u čast reis-efendiji u utorak su u Sarajevo mahsuzile, između ostalih, došli prvi čovjek islamistike u SAD-u i jedan član Komiteta za Nobelovu nagradu za mir. Svakako, kad spominjem njih, ne umanjujem značaj prisustva drugih gostiju, ali dobiti te ljude je posebno teško.

Sad neko može reći, ne znaju oni Cerića. To može biti tačno, ali i ne mora, s obzirom na Google pretraživač. No, također se sasvim legitimno može kazati da su ti ljudi sa svojim uvidima kompetentniji da sude o reisu-l-ulemi. Lično se ne slažem s reisu-l-ulemom u mnogo čemu, od Sudana i Libije do odnosa prema stranačkoj politici, te knjiga koje preporučuje, ali sam u većini slučajeva bio ponosan na činjenicu da mi je on poglavar i bilo mi je zadovoljstvo raditi s njim. A da niko nije nepogrešiv, tu smo lekciju valjda davno savladali.

Uzmemo li historijski aspekt IZBiH od njenog nastanka do danas, koju ulogu reis Cerić zauzima u tom pogledu?

– Ne treba pretjerivati ni u pohvalama ni u kritikama, a ima i bilo je i jednog i drugog. S jedne strane, reisu se pripisuju zasluge koje objektivno ne mogu biti pripisane jednom čovjeku. S druge strane, stavljaju mu se na teret propusti i greške koje nisu samo ili uopće njegovi lično, već idu na druge adrese u IZ.

Ne bi dr. Cerić mogao biti ovo što jeste da Islamska zajednica sa svojim bivšim i sadašnjim članovima, imamima, uposlenicima i liderima nije to što jeste. Ali je korektno kazati da je reisu-l-ulema dao veliki lični doprinos da Islamska zajednica bude ovako slobodna unutra i prepoznatljiva vani. Ukratko, dr. Cerić je puno dao, a puno i dobio obnašajući ovu funkciju. To je bila dobitna kombinacija za sve.

Predizborna šutnja

Sutra se očekuje izbor novog reisu-l-uleme. Neki tvrde da, ko god bude naslijedio reisa Cerića, taj će se nositi s teškim nasljedstvom, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da će naslijediti čovjeka koji je na međunarodnom planu ostvario velike rezultate?

– Biti reisu-l-ulema sigurno nije mala odgovornost i neće biti lahko. Nije bilo lahko ni Mustafi ef. Ceriću. Ali, ako pođemo od toga da je promjena neminovnost, nema potrebe okretati se u prošlost. Novo vrijeme, novi izazovi. Također, i novi reisu-l-ulema će, vjerujem, imati jake strane i prednosti, makar bile drugačije od onih dr. Cerića.

Bude li ih znao iskoristiti, a svoje nedostatke nadomjestiti okupljajući sposobne saradnike, nema razloga da ne bude podjednako uspješan makar i ne bio toliko poznat. Popularnost nije glavni test koga budući reisu-l-ulema treba položiti u svome mandatu.

Tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović je tokom prvog glasanja u Saboru IZ dobio najviše glasova. Smatrate li njega za favorita?

– Nisam bez preferencija u ovom procesu, ali kako ovaj intervju izlazi dan uoči glasanja, poštovat ću lijepu praksu predizborne šutnje.

Šta, prema Vašem mišljenju, trebaju biti prioriteti za budućeg reisa i u kakvom se stanju trenutno nalazi IZBiH?

– Islamska zajednica je u relativno dobrom stanju ako je poredimo s drugim zajednicama u regiji, pa i svijetu. Ipak, ako je ocjenjujemo u odnosu na mogućnosti, onda ne možemo biti zadovoljni i ima mnogo prostora za poboljšanja. Primjera radi, status imama je uglavnom nezadovoljavajući, islamsko načelo dogovaranja nije dovoljno prisutno ni u našim aktima ni u našoj praksi, treba biti više solidarnosti između dijelova zajednice u Republici Srpskoj i Federaciji.

Kako generalno cijenite situaciju među Bošnjacima u BiH? Kakvo je stanje duha, moralnih načela? Kakva je budućnost bh. društva, čiji, nesumnjivo, najvažniji stub čine Bošnjaci?

– Kao ni mnogi drugi patrioti, nisam zadovoljan situacijom. Na neke smo probleme navikli, jer znamo da na njih kratkoročno ne možemo utjecati. Ono što mi posebno smeta i zabrinjava me jesu problemi koje pravimo mi sami sebi svojim nepromišljenim potezima, bilo da se radi o ekstremistima ili političarima koji su spremni žrtvovati najviši državni i nacionalni interes na oltaru vlastitog šićara i sujete. Ako se mi tako odnosimo prema sebi i Bosni, ko će onda rješavati probleme? Ja se nadam da ćemo se brzo urazumiti prije nego što visoko platimo vlastite greške. Vremena puno nemamo.

Jeste li zabrinuti zbog političke situacije, krize, prijetnji secesijom, raspadom?

– Sve te priče se vode oko naše jedine kuće, Bosne i Hercegovine, i svakako da sam zabrinut. Mislim da svi trebamo biti zabrinuti, ali na način koji neće situaciju pogoršavati, već riješavati. Žrtvovanje općih zarad vlastitih interesa, bogaćenje na nelegalan način, zloba i pakost, apatija i nezainteresiranost, nijekanje drugoga i tome slično sigurno nisu rješenje.

Kako cijenite situaciju na Bliskom istoku, odnosno u cijelom svijetu, nakon prikazivanja filma “Muslimanska nevinost”?

– Ovo što se dešava govori nam u kako nesigurnom svijetu živimo. Stoga sve što poduzimamo ne mora biti samo pravno i moralno ispravno već i obzirno prema emocijama, brigama i strahovima drugih. Nadam se da će se stvari ubrzo smiriti, ali šteta je već napravljena. Provokacija i manipulacija su uspjele. Dijaloški opredijeljene snage su na gubitku, a ekstremisti na sve strane su na dobitku. Svima nam je obaveza da damo doprinos da ovo stane. Nedopustivo je vrijeđanje, ali još više je nedopustivo rušenje i ubijanje nevinih ljudi i diplomata. I ti koji tako rade ne poštuju lik i djelo poslanika Muhammeda, Bog ga blagoslovio.

Ogromne razlike

Najveće žarište na planeti nesumnjivo je Sirija. Smatrate li da je fenomen zvani “arapsko proljeće” doživio svoju (negativnu) kulminaciju u Siriji i režimu Bašara el-Asada, koji satire vlastiti narod?

– Ovo što radi Bašar svome narodu je tragično. Poznavaoci historije sirijskog režima i balansa snaga u regiji su se ovoga pribojavali. Nažalost, ostvaruju se njihove najcrnje slutnje. Ipak, ne bih izvodio nikakve generalne zaključke. Ja sam dijete sela i znam dobro da je proljeće vrijeme kad se život budi, ali i kad se mnogo radi, a plodova ni na vidiku. Žao mi je žrtava, ali se nadam da će Sirijci uz pomoć prijatelja uskoro naći izlaz iz ove situacije.

Urednik ste knjige “Muslimani u Evropi”. Kako gledate na trenutno stanje pripadnika islamske vjere na Starom kontinentu, od Atlantika do Urala?

– Ogromne su razlike između stanja muslimana u jednoj Moldaviji ili Bjelorusiji i, recimo, jednoj Norveškoj. Sveukupno, u mnogim evropskim zemljama još su bolji uslovi za muslimane nego u nekim većinski muslimanskim zemljama. Ipak, diljem cijele Evrope raste islamofobija i ona polahko s margine prelazi u mainstream. I to je vjerovatno najveći trenutni izazov za muslimane.

Akademik Muhamed Filipović je na protekloj sesiji “Kruga 99” iznio tezu da je “naša historija proizvela Bosnu onakvu kakva je mogla biti uzor Evropi, ali je Evropa do danas nije mogla razumjeti”. Kako Vi to komentirate?

– Historijski, to je tako. Bosna je na neki način stoljećima bila ono što Evropska unija želi ili bar kaže da želi postati – pluralistička zajednica naroda i građana. Bojim se da isto ne možemo tvrditi za Bosnu od početka posljednje agresije. To tradicionalno bosansko društvo je dobrim dijelom uništeno, unakaženo i nastojanja da se ono obnovi dobrim dijelom su osujećena. U ovom trenutku se čini da će ga, ne desi li se nešto značajnije, teško biti rekonstruirati.

Bosni se pokušava nametnuti imidž utočišta za teroriste

Imate li dojam da se BiH i dalje smatra jednom od potencijalnih zemalja za utočište terorista, a takvim tumačenjima, nesumnjivo, doprinijeli su i određeni politički centri, kvazistručnjaci te neki mediji?

– Bosni se pokušava nametnuti taj imidž i to koordiniranim djelovanjem nekih domaćih, regionalnih i međunarodnih centara moći. Nismo mi jedini na udaru te propagande, samo smo se možda nadali da će nas ta nevolja zaobići. Eto, nije.

Danas je situacija nešto bolja nego prije nekoliko godina iz prostog razloga što su mnogi od tih glasova diskreditirani. Ipak, ostaje bojazan da će opet negdje nešto pući ili eksplodirati, a da će onda cijela jedna zajednica biti okrivljena. Nije pošteno, ali je tako. Vrlo je, međutim, važno da shvatimo da je dobar dio toga naručen i orkestriran, a samo manji spontan i rezultat legitimnih zebnji.