U Potočarima će se i ovog 11. jula klanjati kolektivna dženaza i bit će ukopano novih 510 žrtava genocida u Srebrenici. Od završetka agresije pa do sada o Srebrenici su govorilo uglavnom uoči 11. jula, uoči dženaza. Političari su dolazili u Potočare, fotografisali se, svašta obećavali, lili gorke suze i nakon svega – ništa. Već 12. jula Srebrenica bi bila pusta, a preživjeli Srebreničani ostavljeni i prepušteni sami sebi. Ove godine, hvala Bogu, nije više tako. I to najviše zahvaljujući projektu „GLASAĆU ZA SREBRENICU“, koji predstavlja neformalnu koalicija nevladinog sektora, nezavisnih intelektualaca, poduzetnika, predstavnika javnog i političkog života. Uz veliku podršku Islamske zajednice i muftije tuzlanskog mr. Husejna ef. Kavazovića vodi se borba da se Srebrenica na predstojećim lokalnim izborima ne preda u ruke dželatima, onima koji su učestvovali u činjenju genocida, koji nisu ništa učinili da se spriječi genocid, ili, pak, onima koji negiraju genocid.

Baš kad treba najviše pomoći Srebrenici, bošnjački političari se svađaju

Putem svih medija, putem hutbi i na sve druge načine pozivaju se svi preživjeli Srebreničani i svi Podrinjci da se za glasanje registruju u Srebernici ili u mjestima svoga prijeratnog boravka odakle su prognani. Rok za prijave je 14. avgust. Za sve one koji se žele prijaviti timovi ljudi, najvećim dijelom mladih entuzijasta, stoje na usluzi i spremni su pružiti svaku pomoć, od obezbjeđivanja prijevoza, plaćanja troškova preregistracije pa do popunjavanja obrazaca. Dakle, potrebna je samo dobra, jaka, volja da se pomogne Srebrenici, da se pomogne sebi, svome narodu. Srebreničani i svi ostali Podrinjci moraju biti svjesni da prvo oni sami sebi mogu i moraju pomoći. A prvi korak na tom putu jeste registracija za glasanje u Srebrenici i Podrinju. Srebrenica je ispit bošnjačke zrelosti.

Bošnjačka udruženja i pojedinci, okupljeni u projekat „Glasaću za Srebrenicu“, dosadašnjim radom pokazuju da ima nade za Srebrenicu, da ima nade da se neće dopustiti da načelnik bude iz stranke koja negira genocid.

Nedavno su se u Potočarima okupili i lideri bošnjačkih partija i stranaka i dali podršku ovome projektu, dogovorili se da će podržati zajedničkog kandidata za naćelnika iz reda Bošnjaka. Nema Bošnjaka kojem srce makar malo nije zaigralo od radosti kada je čuo da su se bošnjački političari oko nečega dogovorili. Ali, nažalost, baš kad je bilo potrebno sve snage usmjeriti prema Srebrenici i pružiti svako pomoć povratnicima, odmah po povratku u Sarajevo, bošnjački političari su se žestoko posvađali. Oko ministarskih mjesta i drugih fotelja. Najveća im je briga kako, opet, formirati državnu, entitetsku i kantonalnu vladu, kako podijeliti direktorska mjesta i mjesta u pravim i nadzornim odborima javnih preduzeća i ustanova. Još jednom su pokazali da bošnjački narod zapravo i nema političkog vođstva. Zbog toga je ispravna odluka da se ni ovoga puta 11. jula u Srebrenici ne dopusti obraćanje političarima. Ni domaćim ni stranim.

Demantirane Dodikove laži

Političke stranke iz manjeg entteta i institucije RS-a čine sve da na svaki mogući način opstruiraju proces registarcije povratnika u Srebrenicu. Pripadnici MUP-a RS-a, za koje je presudom Haškog tribunala jasno utvrđeno da su učestvovali u činjenju genocida nad Bošnjacima, presreću, legitimiraju i pokušavaju zastrašiti povratnike. Prave se razni spiskovi. Vodi se očigledan specijalni rat protiv Bošnjaka koji se svojim glasom žele boriti za Srebrenicu. U ovaj medijski rat uključio se lično i Milorad Dodik. Odjednom je postao dušebrižnik koji se brine za prava Bošnjaka pa tvrdi da neće moći ostvarivati socijalno-statusna prava koja su im obećana u Federaciji. Njegove laži odmah su demantirali predstavnici građanska inicijativa “Glasaću za Srebrenicu” koji su upozorili javnost da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik obmanjuje javnost kada tvrdi da će bilo koji povratnik u Republiku Srpsku izgubiti stečena prava u Federaciji BiH registracijom i prijavom prebivališta u Srebrenici ili bilo gdje u RS-u. Podsjetili su javnost i da su Vlada FBiH i vlade Tuzlanskog, Sarajevskog i Zeničkog kantona u periodu od početka kampanje “Glasaću za Srebrenicu” donijele cijeli niz odluka kojim se omogućava zaštita povratnika i registrovanih u RS-u iz oblasti zdravstvene, boračko-invalidske i socijalne zaštite.
Akcija “Glasaću za Srebrenicu” je okupila i ujedinila sve savjesne Bošnjake. Pokazala je i da Bošnjaci, kad već imaju političare takve kakve imaju, mogu i sami, kad se organiziraju puno učiniti za sebe i svoju domovinu. Jeste da, praktično, na ovaj način oni rade posao naših političara, koji dobijaju izuzetno velike plate za svoj nerad, ali, kako sada stvari stoje, druge nam nema. Barem dok ne dobijemo političare koji će istinski raditi za svoj narod i za svoju državu, a ne samo za svoj džep.

Pomoć iz Turske

U svemu ovome dobro će doći pomoć od prijatelja izvan BiH, kao što je to pomoć iz Turske u vidu povoljnog kredita od 100 miliona eura. Bakir Izetbegović je ovaj turski kredit nazvao „3P“.

– Projekat sam imenovao 3P, od poljoprivreda – proizvodnja – povratak, da bih pojednostavio naziv i učinio ga pamtljivim. Sredinom februara 2012. u jednom danu sam u Ankari i Istambulu sreo predsjednika Erdogana, predsjednika Gula, ministre vanjskih poslova, poljoprivrede, razvoja i svi su pokazali interes da se Bosni pomogne u procesu povratka kroz pokretanje poljoprivrede i proizvodnje. Najdetaljniji razgovor o kreditu sam obavio sa potpredsjednikom turske vlade Ali Babadžanom, i on je već idućeg mjeseca bio u Sarajevu sa dobrim vjestima, odobren je povoljan kredit od 100 miliona Eura i grant od 10 miliona Eura za troškove registracije povratnika, stimulaciju povratka nedostajućih kadrova i sl. Radi se o značajnim sredstvima, moguće je diljem BiH pokrenuti 200 projekata vrijednih u prosjeku milion KM. To bi mogao biti pozitivan preokret za proces povratka. Ukoliko valjano implementiramo ova sredstva, uvjeren sam da će i druge prijateljske zemlje biti spremne da pomognu na sličan način, ovo može biti samo početak, kazao je Bakir Izetbegović govoreći o kreditu „3P“.

Bojazan da „3P“ ne bude „4P“

Sulejman Tihić je svojevremeno pristajanje na popis stanovništva uvjetovao dobijanjem 500 milona kredita pomoći za povratak izbjeglih i raseljenih lica. Evo sada, i bez potpisa skoro da je obezbijeđen toliki novac. Samo ga treba iskoristiti u prave svrhe, na pravi način. Sačuvati ga od onih kojima se novac lahko lijepi za prste. Treba učiniti sve da turski kredit umjesto „3P“ (poljoprivreda – proizvodnja – povratak) ne bude „4P“ (poljoprivreda – proizvodnja – povratak – promašaj).

Naši „biznismeni“ su vrlo vješti u ovakvim sutacijama. Kad namirišu ovakve povoljne kredite, znaju otpustiti desetine radnike pa apliciraju za ta sredstva uz obećanje da će zaposliti veći broj radnika. Istih onih koje su ranije otpustili. Ili samo prijave radnike koji već rade kod njih, na crno.

Treba voditi računa i da se novac od ovog kredita ne pretvori u pomoć prekodrinskim Srbima, kako se ranije znalo dešavati prilikom podjele freza i drugih poljoprivrednih mašina povratnicima koji su iste te mašine po bagatelnoj cjeni prodavali Srbima.

Za realizaciju ovih 100 miliona eura na najbolji način nije dovoljno samo raspisati javni poziv za prijavljivanje projekata. Oni na koje bi se ova pomoć konkretno trebala odnositi i prema kojima je upućena, dakle, prema stvarnim povratnicima, oni, jednostavno, ne znaju napraviti biznis projekat. Zbog toga je nužno okupiti stručnjake iz oblasti poljoprivrede, ekonomije, menadžmenta i drugih profila, te organizirati okrugle stolove i simpozije kako bi se iznašli pravi modusi pomoću kojih bi se postigli nabolji rezultati u procesu održivog povratka.
Sredstva nisu mala i treba razmotriti sve ideje. Jedna od ideja – zašto ne – mogla bi biti i projekat izgradnje potpuno novih naselja kakva su, uostalom, gradili i Srbi i Hrvati. S tim, da bi ovakva naselja bila u cilju vraćanja multietničke slike BiH, za razliku od srpskih i hrvatskih projekata koji su to radili s ciljem etničkog čišćenja i razdvajanja.

Svi kandidati trebaju potpisati izjavu o priznavanju genocida

Ćamil Duraković zajednički je kandidat za načelnika općine Srebrenica kojeg su podržala sva udruženja i sve bošnjačke političke stranke. I Srbi će imati zajedničkog kandidata. Zajednički kandidat SNSD-a i SDS-a za načelnika općine Srebrenica na predstojećim lokalnim izborima biće Vesna Kočević, aktuelna načelnica općinskog Odjeljenja za privredu i član SNSD-a.
S obzirom na sva negiranja genocida u Srebrenici i negiranje presude Haškog tribunala, Centralna izborna komisija, OHR, visoki predstavnik Valentin Inzko ili neko drugi bi od svih kandiodata za načelnika općine Srebrenica i od svih kandidata sa listi za Skupštinu općine Srebrenice trebao tražiti da potpišu izjavu o tome da priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid. Ako to ne učine ove institucije, nevladine grupe trebaju ponuditi svakome na potpisivanje tu izjave.

Autor: Fahrudin Sinanović