Na Univerzitetu u Sarajevu su se školovali najveći monstrumi današnjice, poput Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja, a ko sve predaje na tom univerzitetu ili je predavao suvišno je govoriti, nakon što se spomene samo ime ratne zločinke Biljane Plavšić!
Mislili smo da je taj Univerzitet očišćen od takvih likova i da je došlo vrijeme kad će Bošnjaci kao najbrojniji narod u svojoj domovini moći na svom univerzitetu nesmetano da se bave naukom. Ružne priče o štelama i seksulanim uznemiravanjima studentica smatrali smo podmetanjima našem univerzitetu kako bi nam ga diskreditirali.
Mr. Fatmir Alispahić je prije nekoliko dana dobio odbijenicu da odbrani doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Sarajevu, a mi još uvijek gledamo zbunjeni i mislimo da nam neko podmeće nešto što se dešavalo nekad davno u nekim totalitarističkim društvima gdje je politička podobnost ključ za sve.
Ni Fatmir se još nije pribrao, djeluje i on zbunjeno, iako je njega bilo teško takvim zamisliti, jer je on uvijek među prvima znao dijagnozu za tekuća dešavanja u našoj domivni, i često to svojim lucidnim komentarima iznosio u javnost.
Ponekad se ne slažem sa njegovim načinom, mislim ponekad da je oštar i previše pesimista, čini mi se da sam mu to čak negdje i napisao u mailu, ali ću izgleda morati tražiti halala od njega, jer je situacija i gora nego što ju je on prikazivao.
Malo je univerziteta na svijetu u kojima se umjesto ponuđenog naučnog rada gleda boja kože, nacionalna ili vjerska pripadnost onoga koji rad nudi.
To je doista svjetska sramota!
Sad je mnogo jasnije zašto se i Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru ne da akreditacija!
Izgleda da se Bošnjaci trebaju prisiliti na lijepo ponašanje i da mogu naučno obrađivati samo teme koje preporučuje SANU i HAZU. Baviti se historijom i tragedijom Bošnjaka izgleda još uvjek smije svako osim nas samih. Što to nije poželjno u Srbiji i Hrvatskoj, u kojima još uvijek neki sanjaju snove o podjeli BiH, sasvim je očekivano, ali da se to ne smije ni u Sarajevu, spada u rubriku “vjerovali ili ne”!
Osim nekoliko pojedinaca i nekoliko protesta u hrabrim medijima poput Bošnjaci.net, Fatmir potpuno usamljeno stoji pred željeznom kapijom našeg univerziteta. Kandidat za rektora univerziteta Dubravko Lovrenović koji se proslavio tezom da je BOSANSKI STEĆAK ustvari baština i susjednih zemalja, je rekao svoje i ne misli se više oglašavati po ovom pitanju.
Studenti, najnapredniji sloj svakog društva, šute kao zaliveni ne želeći se zamjeriti svemoćnim profesorima. Nekolicina profesora koja se ne slaže sa očitom diskriminacijom Fatmira Alispahića sliježe ramenima i diplomatskim rječnikom peru svoju savjest.
Onaj ko pomisli da mu je bolje okrenuti list i čitati nešto vedrije grdno će se kao i ja prevariti, jer će naletjeti na naslov “Muslimani odlučuju o kandidaturi Vuka Jeremića”! Nelogično je da ja kao musliman pomislim – kamo sreće da ne odlučuju!, ali sam upravo to pomislio i zamislio se kako će nam tek biti kad nas taj obrijani četnik bude tukao sa pozicije šefa Generalne skupštine UN-a.
Taj neugledni lik je više puta bio u Banjaluci sa Dodikom nego što se sa svojim šefom Tadićem slučajno sreo. On ne krije podršku genocidnoj tvorevini i secesionističkoj politici Milorada Dodika, ali se njegovoj kandidaturi sad za sad, više tajno nego javno, usprotivio samo Željko Komšić. Jeremić nam svakodnevno zagorčava život sa pozicije šefa diplomatije Srbije i da smo D od države davno bi bio proglašen personom “non grata”, ali naši uhljupi na vlasti ne samo da “ništa ne vide” već prepuštaju drugima da donesu odluku.
Mi muslimanske zemlje nikad nismo znali informirati o dešavanjima kod nas, pa nije čudo što je bolje odnose sa muslimanskim zemljama izgradila Srbija, koja muslimane u svom okruženju sistematski ubija i raseljava. Zato je sasvim jasno da će Jeremić dobiti podršku muslimanskih zemalja da muslimanima radi o glavi sa daleko jače pozicije.
Moram iskoristiti priliku i javno zamoliti uvaženog reisu-l-ulemu da on šta pokuša učiniti, iako je prilično kasno za bilo šta. Znam da će se na taj način izložiti napadima političara, što radi njihov posao, a nije malo ahmaka ni među običnim ljudima koji će reći da to nije njegov posao. Slažem se sa njima, nije, ali ako to ne rade oni čiji jest posao, trebali bismo biti do groba zahvalni uvaženom reisu što ga radi.
Kad mi bi muka i od Jeremića, surfam dalje, i naletim na jedva primjetnu vijest o čudnom hobiju, skladištenja oružja u Bratuncu. Kod Srđana Vrzića je pronađeno toliko oružja i municije da je mogao čitav Bratunac dići u zrak! Novine koje uređuje Milorad Dodik, a uređuje sve u svom entitetu, čak neke i u FBiH, nisu o tome napisale ni slova. B92, kojeg mi smatramo nezavisnim, potrudio se da to i bude, pa je vijest prenio pod naslovom “Pronađeno skladište oružja u BiH”.
Dok sam ovu bezličnu vijesti čitao u kojoj nije bilo imena počinioca, odmah sam znao da je Srbin i da nije “vehabija”, jer nije zatraženo mišljenje “eksperata jugoistočne Evrope za terorizam” poput Darka Matijaševića i Dževada Galijaševića.
Ovaj put su policija i mediji tek drugi dan pitali babu Vangu i ona je rekla da to nije bilo namjenjeno za terorističke aktivnosti. Srbin može iz hobija držati u kući 13 automatskih pušaka, puškomitraljez, 55 okvira za pušku, šest mina, 80 ručnih bombi, dva ručna raketna bacača, 3790 grma plastičnog eksploziva jake razorne moći, 174 detonatorske kapisle, sedam tromblonskih mina, dvije zolje, pet pištolja, osam granata i više od pet hiljada metaka!
Jedan drugi je uhvaćen negdje u akciji SIPA i kod njega je pronadjeno više eksploziva nego kod Vrzića. Za njega znade i Dodik, koji ga u svojim novinama ne zove ni terorista, ni kršćanski terorista, ni “vehabija”, već mu je našao ime na koje može biti ponosan – Kralj eksploziva!
Bošnjak u svojoj domovini ne smije imati ni kompjuter i vjersku literaturu, jer se tad umjesto babe Vange zovu “eksperti” koji ga proglase “vehabijom” i terorističkom prijetnjom za BiH, EU i na kraju cijeli svijet, ako preostane “municije” iz tih kompjutera i knjiga.
Oni koje su prozvali “vehabijama” i hapse ih kad god im je stalo da BiH prikažu kao leglo terorizma moraju nešto naučiti iz ova dva primjera.
Trebaju kad ih uhapse reći da su “vehabije” iz hobija, pa će biti pušteni uz recimo ime “kralj hobija” i počasti!
Muhamed Mahmutović