Tom i Jerry nisu tako bezopasni, tvrdi nova američka studija. Stručnjaci su pratili djecu od dvije do pet godina starosti i zaključili da crtići uče da nasilno ponašanje nije kažnjivo.

Oni su saglasni da crtani filmovi u mnogo većoj mjeri negativno utiču na dječake nego što se to do sada smatralo. Naime, dječaci u starosti od dvije do pet godina, koji redovno gledaju crtiće u opasnosti su da u kasnijim godinama postanu agresivniji i netolerantniji od svojih vršnjaka koji su odrastali bez junaka iz crtića.

Veliki broj roditelja smatra crtaiće sasvim bezopasnim jer nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Međutim, činjenica da junaci iz crtića mogu do mile volje svog druga da lupaju stolicom o glavu ili gaze po njemu i da zbog toga nikome ne polažu račune, mališanima stvara pogrešnu sliku o vrednovanju nasilja u stvarnom životu. Pri tom nikako ne treba smetnuti s uma činjenicu da je na djecu tog uzrasta lako djelovati. Bilo da se radi o lošem ili dobrom uticaju, prenose njemački mediji.

Zanimljiva je tvrdnja autora američke studije da se djevojčice koje u istoj dobi gledaju iste filmove, u kasnijem životu ne ponašaju asocijalno. Čak se tvrdi da agresivni crtići, poput Pokemona i sličnih, na djecu djeluju potpuno isto kao najagresivnije igrice sa ubijanjem.

Crtani filmovi najprije su bili namjenjeni samo odraslima. U Njemačkoj se, kao uostalom u cijelom svijetu, poslije svakog nasilja u školi, pogotovo onih sa tragičnim ishodom, otvara rasprava o uzrocima agresije kod djece i mladih. Tada se mahom pominju igrice pune nasilja, a sada sve češće i naivni i nevini crtani filmovi. U raspravi se definišu dva fronta, za i protiv, a svaka rasprava se završava konstatacijom da bi „…svako morao da zna šta može i šta smije…”.

Nažalost, nijedna strana nije u stanju da pruži neoborive dokaze o tome gdje leže uzroci sve agresivnijeg ponašanja djece i mladih.

Naravno da treba praviti razliku između odmjerenog gledanja crtanih filmova i neodgovorne varijante, kada roditelji idu linijom manjeg otpora i stavljaju djecu ispred televizora jer nemaju vremena da se bave njima ili im je jednostavno tako lakše. Odmah se postavlja pitanje da li se uopšte gledanje televizije mora „držati na uzdi” jer malo dijete „ne zna kad je dosta”. A onda se opet dolazimo do toga da „…svako mora sam da odredi…”.

Pravljeni s drugom namjerom

Stručnjak za Toma i Jerrya i kompaniju, Floriaj Šveder, kaže da crtani filmovi u trenutku nastajanja nisu ni bili koncipirani za djecu: „Animirani filmovi prvobitno nisu bili planirani za djecu. Tom i Jerry su pravljeni za odrasle koji su ih gledali prije prikazivanja filma u kinu. Radilo se o nekoj vrsti satiričnog uvoda u ozbiljnu filmsku radnju, priprem za ozbiljnije teme”.