“Ima nešto posebno u ovim momcima. Osim pobjeda i bodova donose nam radost, ponos i osjećaj da smo, barem na trenutak, svi jedno” ovakvom rečenicom najviše volim početi tekst o reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a posljednjih dana igrači i stručni štab daju razloge za to.

U zemlji u kojoj nas svakodnevno toliko toga umori, rastuži i podijeli,naši Zmajevi za 90 minuta učine da zaboravimo na sve. Da se raduje cijela Bosna. Da se zastave zavijore, da se pjesma čuje i da nam srce bude puno. Tome svjedoče brojni komentari na društvenim mrežama, ali i komentari prijatelja i poznanika sa kojima razgovaramo.

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je u grotlu Bilinog Polja savladala Poljsku rezultatom 1:0 i tako stigla u fenomenalnu poziciju pred finiš Lige nacija.

Osim pOgleda na rezultat i tabelu na kraju utakmice, divno je gledati naše momke kako trče za svaku loptu, kako se bore za svaki centimetar terena, kako jedan za drugog ostavljaju posljednji atom snage. Bit ću sloboda i napisati da je to ono što navijača čini iskreno sretnim.
Zato i ne čudi što društvene mreže gore od emocija.

„Jedina svijetla tačka naše zemlje.“

„Dugo, dugo nam nije neko donio toliko sreće kao što su ovi sjajni, divni, predivni momci. Vi ste ponos nas. Hvala vam puno svima!“

„Koliko nam samo radosti donose ovi dječaci, momci, ljudi… ma, ljudine! Volim te, Bosno!“

A jedan komentar možda najbolje opisuje ono što mnogi osjećaju:

„Barbarez i igrači bh. reprezentacije svjetlaju obraz državi koju predstavljaju.“

I zaista svjetlaju.

Ne zato što su nepobjedivi. Ne zato što uvijek sve ide savršeno. Nego zato što se vidi želja. Vidi se borba. Vidi se zajedništvo. Vidi se koliko im znači dres Bosne i Hercegovine.

A možda je upravo to ono što nam najviše treba. Da imamo nekoga kome vjerujemo. Nekog koga vole i naša djeca. Nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo torte naših dječaka i djevojčica krase imena i dresovi naših reprezentativaca. Sve više se kupuju dresovi sa imenima Zmajeva…

Ovi momci nam vraćaju vjeru da još možemo biti jedno. Da još možemo zajedno slaviti. Da još možemo, bez obzira na sve naše razlike, imati nešto što nas spaja.

I zato, Zmajevi, hvala vam.

O taktikama, eventualnim greškama, nećemo..Bitan je osjećaj koji su nam donijeli posljednjih dana.

I završit ćemo rečenicom Dragana Bursaća
“Kako je lijepo opet voljeti ovu reprezentaciju…”