Suđenje Anisu Kalajdžiću za ubistvo Aldine Jahić u Mostaru predstavlja prvi test primjene novih odredbi Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine kojima je rodno zasnovano ubistvo ženske osobe uvedeno kao posebno krivično djelo, a ishod tog postupka mogao bi uspostaviti standarde za buduće istrage i sudsku praksu u slučajevima femicida.

Kalajdžić je pred Kantonalnim sudom u Mostaru optužen za teško ubistvo ženske osobe i neovlašteno posjedovanje oružja. Riječ je o prvom slučaju u Federaciji BiH u kojem je podignuta i potvrđena optužnica za krivično djelo “Teško ubistvo ženske osobe” iz člana 166a Krivičnoga zakona FBiH.

Zakonom je propisano da će osoba koja počini rodno zasnovano ubistvo ženske osobe biti kažnjena zatvorom od najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom, koji može trajati do 45 godina.

Pri utvrđivanju tog krivičnog djela sud treba uzeti u obzir da li je žrtva bila bliska osoba, da li ju je počinilac ranije zlostavljao, da li se nalazila u odnosu podređenosti ili zavisnosti te da li je djelo počinjeno u okolnostima seksualnog nasilja, neravnopravnih odnosa ili drugih okolnosti koje ukazuju na rodno zasnovano nasilje.

Direktorica TPO Fondacije i doktorica nauka iz oblasti rodnih studija Zilka Spahić-Šiljak smatra da će ovaj postupak pokazati je li uvođenje femicida u Krivični zakon bilo samo formalna izmjena ili početak stvarne promjene u načinu na koji pravosuđe razumije rodno zasnovana ubistva žena.

“Ovo će biti svojevrsni test za institucije, da vidimo hoće li se predmet svesti samo na posljednji čin ili će se sagledati cijeli kontekst koji mu je prethodio – kontrola, posesivnost, prijetnje, praćenje i zastrašivanje”, kazala je Spahić-Šiljak za Fenu.

Naglasila je da ovakvo ubistvo ne smije biti predstavljeno kao iznenadna tragedija, nego mora biti sagledano kao mogući završni čin dugotrajnog nasilja.

“Presuda sama po sebi ne može vratiti Aldinin život, ali može uspostaviti standard prema kojem će budući slučajevi biti ozbiljnije prepoznavani, istraživani i procesuirani”, navela je.

Sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu Adisa Zahiragić također smatra da će predmet biti važan za razvoj sudske prakse jer će femicid kao kriminološki i pravni pojam postati vidljiviji u radu pravosuđa.

Objasnila je da femicid nije svako ubistvo žene, nego ubistvo povezano s njenim spolom, rodnom ulogom i neravnopravnim odnosom moći, kojem često prethode različiti oblici fizičkog, psihičkog, seksualnog ili ekonomskog nasilja.

Za dokazivanje rodno zasnovane prirode ubistva posebno će, kako je kazala, biti značajni dokazi o prethodnom zlostavljanju i odnosu počinioca prema žrtvi.

“Njihova relevantnost prepoznaje se kroz svjedočenja, medicinsku dokumentaciju, podatke centara za socijalni rad i nevladinih organizacija, boravak žrtve u sigurnoj kući, kao i ranije izrečene zaštitne mjere”, rekla je Zahiragić za Fenu.

Ocijenila je da će biti potrebno vrijeme da se sudska praksa ustali, ali i da se u široj društvenoj zajednici prevaziđu predrasude prema kojima žena treba biti podređena muškarcu.

Kontinuirana edukacija sudija, tužilaca, policijskih službenika i zaposlenih u centrima za socijalni rad, prema njenim riječima, ostaje neophodna, jer samo donošenje zakona ne znači da je problem u potpunosti shvaćen niti da će femicid biti zaustavljen.

Iz Fondacije “Aldina Jahić” poručili su da nijedna presuda ne može vratiti Aldinu niti umanjiti bol njene porodice, ali da institucije moraju pokazati da su sposobne takve slučajeve procesuirati na način koji prepoznaje njihovu stvarnu prirodu.

“Ovo je prilika da se dođe do pravde i pošalje poruka da je ovo prvi slučaj direktnog procesuiranja femicida, ali se nadamo da će biti posljednji slučaj u kojem će jedna žena izgubiti život zbog rodno zasnovanog nasilja”, naveli su iz Fondacije.

Ovaj predmet za Fondaciju ima i širi značaj jer predstavlja priliku da se vidi kako će novi zakon funkcionirati u praksi te može li postaviti standarde za buduće predmete.

Istaknuli su da zakonsko prepoznavanje femicida predstavlja važan i dugo očekivan iskorak jer se njime priznaje da femicid nije samo ubistvo žene, nego najteži oblik rodno zasnovanog nasilja koji zahtijeva poseban pravni odgovor.

Međutim, od policije, tužilaštava i sudova očekuju kvalitetne istrage, pravilnu pravnu kvalifikaciju djela, efikasne i transparentne postupke te sankcije koje odgovaraju težini počinjenog krivičnog djela.

Fondacija je zahvalila Kantonalnom sudu u Mostaru što je omogućio porodici, prijateljima i zainteresiranoj javnosti da prate postupak, ocijenivši da je transparentnost važna za povjerenje građana u pravosuđe.

Advokat porodice Jahić Damir Alić kazao je ranije da očekuje da Kalajdžiću, ukoliko bude proglašen krivim, bude izrečena maksimalna kazna dugotrajnog zatvora od 45 godina.

Izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Banja Luka Gorica Ivić upozorila je da femicid nije izoliran čin, nego najteži oblik rodno zasnovanog nasilja koji proizlazi iz duboko ukorijenjenih nejednakosti i neravnopravnih odnosa moći između muškaraca i žena.

Zbog toga, kako je istaknula, postupak ne smije biti usmjeren samo na čin ubistva, nego mora obuhvatiti prethodno nasilje, prijetnje, kontrolu, diskriminaciju, odnos optuženog i žrtve te sve druge okolnosti koje bi mogle ukazivati na rodno zasnovanu prirodu djela.

“Femicid najčešće nije iznenadan događaj, nego krajnji rezultat eskalacije nasilja, kontrole i nekažnjivosti ranijih oblika zlostavljanja”, kazala je Ivić.

Navela je da kazna ima i preventivnu ulogu te da ishod postupka može poslati poruku da će počinioci biti kažnjeni, ali i doprinijeti povjerenju građana u pravosudni sistem.

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH koje je dostavila Fondacija “Udružene žene”, tokom 2025. godine u BiH evidentirano je 3.397 prijava krivičnog djela nasilja u porodici, u odnosu na 2.912 prijava godinu ranije.

U Federaciji BiH broj prijava povećan je sa 1.741 u 2024. na 2.297 u 2025. godini. Tokom prošle godine u Federaciji je doneseno 190 osuđujućih presuda sa zatvorskom kaznom, 19 presuda kojima je izrečena novčana kazna i 361 uvjetna osuda.

Ivić je upozorila da se država ne može zaustaviti na donošenju novih krivičnopravnih odredbi, već mora djelovati u skladu s principom dužne pažnje i preduzeti sve razumne i dostupne mjere kako bi spriječila nasilje i zaštitila žene.

To podrazumijeva kvalitetnu procjenu rizika, brzu razmjenu informacija između policije, tužilaštava, sudova i centara za socijalni rad, hitno izricanje i nadzor zaštitnih mjera te dostupnu pravnu, psihološku i ekonomsku podršku ženama izloženim nasilju.

Spahić-Šiljak upozorila je da u slučajevima nasilja često ne zakaže samo jedna institucija, nego cijeli lanac zaštite.

“Policija možda evidentira incident kao svađu, centar za socijalni rad nema potpunu informaciju o ranijim prijavama, tužilaštvo ne procijeni dovoljno ozbiljno opasnost, a sud izrekne mjeru čije se provođenje kasnije ne nadzire. Kada svaka institucija vidi samo mali dio slučaja, gubi se ukupna slika eskalacije nasilja“, kazala je.

Prijetnje smrću, uhođenje, opsesivna kontrola, kršenje zabrane prilaska, pristup oružju, izolacija žrtve i nasilje nakon prekida veze moraju se, prema njenim riječima, tretirati kao ozbiljni sigurnosni signali.

Sagovornice Fene smatraju da sistem ne smije teret zaštite prebacivati na ženu tako što će se od nje očekivati da promijeni broj telefona, adresu, posao, svakodnevne navike ili mjesto stanovanja, dok se ponašanje nasilnika nedovoljno ograničava.

Saglasne su da zakon predstavlja neophodan, ali ne i dovoljan korak te da borba protiv femicida počinje mnogo prije sudskog postupka – prepoznavanjem rizika, pravovremenom reakcijom institucija, zaštitom žena i promjenom društvenih stavova koji kontrolu, posesivnost i ljubomoru još predstavljaju kao prihvatljive dijelove partnerskih odnosa.

“Zakon može i treba kazniti počinioce, ali samo promjena društvenih stavova može smanjiti broj budućih počinilaca”, zaključila je Spahić-Šiljak.