U srcu Prizrena, jednog od najživopisnijih gradova na Kosovu, gdje se historija prepliće sa svakodnevicom, živi i diše jedna zajednica koja tiho, ali uporno čuva svoj identitet – Bošnjaci.

Na prvi pogled, Prizren očarava. Kaldrmisane ulice, stari mostovi, zvuci ezana i žamor turista stvaraju sliku grada koji spaja kulture. Međutim, iza te razgledničke ljepote kriju se i priče koje rijetko dolaze u fokus.

Tokom naše posjete, susreli smo se upravo s tom drugom stranom Prizrena – onom koja govori o izazovima, ali i dostojanstvu.

Zajednica koja čuva jezik

Bošnjaci u Prizrenu imaju bosanski kao jedan od službenih jezika, ali formalni status ne znači uvijek i potpunu jednakost u praksi. U razgovoru s članovima zajednice, izdvojila su se dva problema koja jasno oslikavaju njihov položaj.

Prvi je ograničeno kretanje – dok građani Bosne i Hercegovine mogu putovati na Kosovo samo sa ličnom kartom, Bošnjaci iz Prizrena za odlazak u Bosnu i Hercegovinu moraju imati vizu. Ta neravnoteža ne pogađa samo administraciju, već i emotivnu vezu s matičnom državom.

Drugi problem je još konkretniji i neposredniji – obrazovanje.

Djeca bez udžbenika na svom jeziku

Ove godine oko 200 prvačića u Prizrenu započinje svoje školovanje na bosanskom jeziku. Međutim, ono što bi trebalo biti osnovno pravo – učenje na maternjem jeziku – pretvara se u izazov.

Udžbenici na bosanskom jeziku nedostaju.

To znači da djeca, na samom početku svog obrazovanja, nemaju adekvatne materijale koji bi im omogućili kvalitetno praćenje nastave. Nastavnici improvizuju, roditelji se snalaze, ali sistemsko rješenje izostaje.

Bošnjačka sela oko Prizrena: Između tradicije i opstanka

Izvan urbanog jezgra Prizren prostire se čitav niz sela u kojima Bošnjaci čine većinsko ili značajno stanovništvo. Najpoznatije regije su Župa (Župa Prizrenska) i dijelovi Gore, planinska područja u kojima se identitet čuva možda i snažnije nego u samom gradu.

Procjenjuje se da u širem području Prizrena i okolnih sela živi nekoliko desetina hiljada Bošnjaka. Sela poput Rečana, Drajčića, Gornjeg i Donjeg Ljubinja, Manastirice i drugih čine okosnicu ove zajednice.

Život u tim sredinama uveliko je vezan za tradiciju:

• poljoprivreda i stočarstvo i dalje su osnovne djelatnosti
• značajan broj stanovnika radi u inostranstvu i finansijski podržava porodice
• sve više mladih pokušava pronaći zaposlenje u Prizrenu ili većim gradovima

Susreti koji ostaju

Tokom boravka u Prizrenu, domaćini su nas dočekali otvoreno i srdačno. Među njima bio je Edis Mustafi, koji predvodi kulturno-umjetničko društvo „Šarski Behar“, jedno od ključnih mjesta očuvanja tradicije među mladima.

Uz njega, susretu su prisustvovali i Rasim Demiri, dugogodišnji politički predstavnik Bošnjaka i bivši ministar u Vladi Kosova, te Ćerim Bajrami, također aktivan u političkom i društvenom životu zajednice.

Delegaciju je upotpunio i Fedisa Dacić iz Crna Gora, što je susretu dalo i širi regionalni značaj.

Upravo kroz ovakve susrete vidi se povezanost Bošnjaka izvan granica jedne države – ali i zajednički izazovi s kojima se suočavaju.

Toplina koja nadjačava probleme

U bošnjačkom kulturnom centru u Prizrenu dočekani smo s iskrenom toplinom. Mališani su za goste pripremili folklornu koreografiju, izvodeći je s ponosom i radošću koja nadilazi sve prepreke s kojima se njihova zajednica suočava.

U tim trenucima postaje jasno da identitet nije samo u knjigama i zakonima – on živi u pjesmi, pokretu i zajedništvu.

Ali upravo zato, knjige su važne.

Jer bez njih, taj identitet ostaje bez institucionalne podrške.

Između posjete i odgovornosti

Posjeta Prizrenu ne završava odlaskom. Ona otvara pitanje odgovornosti – šta nakon što se vidi stvarno stanje?

Priča o bošnjačkoj zajednici u Prizrenu nije samo lokalna tema. Ona je podsjetnik da kulturne i jezičke veze ne smiju ostati simbolične.

Dok djeca plešu i čuvaju tradiciju, njihov obrazovni sistem traži konkretnu podršku.

I možda upravo tu počinje sljedeći korak – ne kao velika politika, nego kao jednostavan čin solidarnosti koji može napraviti stvarnu razliku.