Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedok Odbrane je ispričao da optuženog Peru Radića nikada nije vidio tokom rata niti da je čuo da je izdavao naredbe.

Petko Savić je ispričao da je 1992. godine živio u porodičnoj kući sa suprugom i dvoje djece u Šestićima, a da je napad na selo počeo dan pred Đurđevdan.

“Peti je maj oko podne, muslimanske snage iz Zaseoka su zapucale iz rijeke prema kućama, neki su bili u pripravnosti i brzo smo se organizovali za kontranapad”, kazao je Savić.

On je ispričao da nisu imali puno naoružanja, ali da su uspjeli spriječiti napad na selo.

“Oni su se povukli do pola šume”, ispričao je Savić objašnjavajući da su u povratku kući shvatili da nedostaje njegov brat Dušan i bratić Goran, što je, kako kaže, bio najmračniji trenutak u njegovom životu.

Svjedok je kazao da je Cvijan Savić otišao u Šestiće po pomoć i da su mu se tu “javile dvije žene muslimanke” i rekle da će otići u Zaseok da provjere situaciju.

“One su se vratile, govore živi su izdravi, javit će vam se sa zahtjevima”, ispričao je svjedok.

Navodi da je Dan poslije Cvijan Savić otišao u Jusiće kod poznanika Mahmuta zvanog Fikret tražeći od njega pomoć da ode u Zaseok kod sestre kako bi izvidio situaciju, što je ovaj prihvatio. Fikretu su, prema riječima svjedoka, napisali na papiru prijedlog za razmjenu s kojom su ga poslali.

Na pitanje branioca Dejana Bogdanovića da li je vidio ili čuo da je Pero Radić izdavao naredbe ili dolazio u sela, svjedok je negirao.

“Ja ga nisam nikad vidio, niti sam čuo da je bio gore”, kazao je svjedok.

Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine, s Radićem su optuženi Božo Vidović, Branko Studen i Vlado Ristanović.

Drugi svjedok Odbrane Milan Cvjetinović je kazao je da je mobilizovan u veziste zbog poznavanja telefona i sposobnosti da ih popravlja, a da je prije rata radio kao profesionalni vozač, između ostalog i taksista u Zvorniku.

“Mislili su da sam neki stručnjak i eto ostavili su me 4. aprila 1992. godine”, kazao je Cvjetinović i dodao da su imali nekoliko telefona, ali ne motorole.

Na pitanje branioca Bogdanovića da li je 27. maja bio ispred osnovne škole u Malešićima, kao što je tvrdila ranija svjedokinja koja je opisala da je u uniformi čuvao školu, Cvjetinović je negirao.

“Znali su me u tim selima svi, stalno sam vozio. Ta žena mora da je pobrkala nešto, možda je neko drugi došao sa crvenim autom pa pomislila da sam ja bio”, kazao je svjedok.

Na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević koje je auto imao, svjedok je kazao da je vozio crvenu ladu sa taksi oznakom.

Suđenje će se nastaviti 10. marta.

(Detektor.ba)